Istorijski revizionizam postao je vrlo raširen pravac u istorijskoj nauci i među političarima različitih opredjeljenja i nacionalne pripadnosti. On je jedna od čestih pojava od Triglava do Đevđelije.
Jedini smisao postojanja društvene zajednice malograđanin nalazi u ostvarenju vlastite sreće i berićeta. Ako ga javne institucije, formalni i neformalni oblici kulturnoga zajedništva, banka, pošta i obdanište, ne mogu učiniti sretnim i bogatim, malograđanin je duboko frustriran.
Kroz istoriju, društva su bila zainteresovana za njegovanje vrlina, trenirajući nas da budemo čestitiji, ali mi smo jedna od prvih generacija koje nemaju nikakvog interesa za to.
Došla sam ne znajući što Tvoja žena Elfriede od mene očekuje. Pismo sam pročitala u autu, napola pospana. Ako bih znala, ni za trenutak ne bih oklijevala. Moje se početno oklijevanje temeljilo samo na onome što se razumije pod ”Njemica”, i što su mi rekli upravo to popodne uz čaj. Molim Te, nemoj me krivo razumjeti; lično mi je sasvim svejedno. Nikada se nisam osjećala Njemicom i već dugo se ne osjećam Jevrejkom. Osjećam se kao ono što zapravo jesam – djevojka iz tuđine.
Kad naši političari počnu o ekonomiji, to je obično po svemu jednako ovim dječacima koji se razmeću nečim o čemu blage veze nemaju. Krenu li Tomislav Karamarko i Zoran Milanović o ekonomskoj situaciji, prizor je vrlo nalik dvojici mulaca iz trećeg osnovne, koji se u školskom zahodu na malom odmoru hvale čudovišnim podvizima svojih trocentimetarskih penisa.
Prosvjetari neće dobiti novac za prijevoz. Prosvjetarima će ipak biti nadoknađeni troškovi, ali u siječnju. U međuvremenu je ukinut i kolektivni ugovor za 90 tisuća nastavnika. Između ove tri šture vijesti skriva se drama jedne profesije, nekoć ugledne i poštovane, danas zapuštene i obezvrijeđene, negdje između kontejnera i crne kronike.
Sve mi je jasno, samo me muči mistična toponimija „ovaj prostor“. Jel’ to znači da npr. Sergej nije poželjan da kao glumac, muzičar i, na kraju krajeva, kao čovjek posjeti Banjaluku?
Uzela sam sebi sat sreće, sa kafom otrovnjačom i mačkom u krilu, da zamislim gde bih bila za praznike. Izbor nije bio težak: samo decembarski program Mariinskog pozorišta u Petrogradu (koncerti, opera, balet) šiša sve evropske prestonice i centre kulture – čak i čitave sezone.
Duhoviti ljudi su retki, a realnost je, nažalost, takva da prosečni internet komentar odiše depresivnim cinizmom, pasivnom agresijom i odsustvom vere u osnovne civilizacijske vrednosti.