Kada je čovjek dobre volje duševno povrijeđen, pretrpi svoje bolove i otjera ih. Ali mislim da to ne može da uspije nekome ko je rastao u ubjeđenju da je najvažniji na svijetu!
Čim se takvom čovjeku nešto desi, on ne može ništa drugo nego da se zatvori sa svojim bolom i da ga njeguje. On nema zašto da se brani od njega. Kada vam uspije da povjerujete da je svejedno da li ste srećni ili ne, a to vam vjerovatno uspijeva, kada shvatite koliko je mnogo ljudi kojima je gore nego vama i koliko ljudi ne bi imalo vremena ni para da njeguje samožaljenje i da se odaje svojim razmaženostima, naći ćete u sebi volju za životom i volju za zdravljem.
Čim ta volja postoji, pojaviće se i ostale, instinktivno kao kod životinje koja se, kada je ranjena, liječi sama – tajnom zemaljskom mudrošću. Nekada nešto uhvatite i to sredite, i prođe neko vrijeme i još nekoliko uspjelih pobjeda nad sobom da čak i ne znate kako, ali od vas je postao čvrst čovjek koji voli život i ne bježi od njega u magareću klupu!
Odlomak
Tekst preuzet sa e-Balkan.net