Brzina je postala definicija sadašnjosti, a pitanje je možemo li primijetiti nove ritmove događanja, na njih se naviknuti, od njih odvojiti, ovladati njima ili ih odbaciti.
Kako možete objasniti kada stvari ne idu onako kako smo pretpostavljali? Ili bolje, kako možete objasniti kada su drugi sposobni ostvariti stvari koje se protive svim pretpostavkama? Na primjer: Zašto je Apple tako inovativan? Godinu za godinom, godinu za godinom, oni su inovativniji od svojih konkurenata. A opet, oni su tek računalna kompanija. Oni su poput svih drugih. Oni imaju isti pristup istim talentima, istim agencijama, istim konzultantima, istim medijima. Onda zašto se oni čine tako drugačijima? Zašto je Martin Luther King vodio Pokret za građanska prava? On nije bio jedini koji je patio zbog nedostatka građanskih prava u Americi. I svakako nije bio jedini veliki govornik tog vremena. Zašto on? I zašto su baš braća Wirght bila sposobna shvatiti kontolirani let s motorom kada je bilo i drugih timova koji su imali bolje kvalifikacije, veća sredstva a oni nisu ostvarili prvi let, te su ih braća Wright pobijedila. Nešto je drugo bilo važno ovdje.
Ova sveobuhvatna kontrola naših života nije toliko opasna zbog činjenice da gubimo privatnost i da su sve naše intimne tajne dostupne pogledu Velikog brata. Ne postoji državna služba koja može da sprovodi takvu kontrolu – ne zato što ne zna dovoljno, nego zato što zna previše.
Osnivač britanskog lista The Independent, Andreas Whittam Smith, objavio je manifest novog političkog pokreta za oporavak britanske demokratije, prema kojem treba smijeniti profesionalne političare, a povjerenje dati ljudima koji su izgradili uspješne karijere u drugim oblastima.
Nekad se zaista pitam šta bi trebalo da se desi pa da dobijemo vlast koja će razumeti značaj kulture za jednu zemlju. Kad će da shvate da kultura čini identitet jedne zemlje? Tako mislim, mislim, pa zaključim da je uzaludno, i odustanem.
Nasilje na stadionu nije jedino, ali je najtipičnije. Nasilni su oni koji svake nedjelje u sad već ritualnom ritmu izazivaju incidente i simulirane gerilske ratove, u kojima preko lica stavljaju vunene kape s izrezanim rupama za oči (jer nasilje je kukavičko), bacaju dimne bombe, koje zamagljuju okolinu, da ih nije moguće identificirati, bacaju kamenje koje pada na sve strane kao tuča i pred kojim se ne možeš zaštititi, bacaju petarde koje mogu raniti, ne samo prestrašiti, i zapaljive bombe koje ubijaju.
Vraćam se Liniću. Neki od njega traže da se riješi šegrta Šegona. Nikome ne pada na pamet da bi se od Linića trebala tražiti ostavka zato što moral ne vezuje sa politikom. On misli da hrvatski političari smiju na glavu nataknuti kacigu a hrvatski narod na kurac. Svi znamo da to jest u skladu sa hrvatskim zakonima ali bi nam bilo lakše da se to, bar formalno, proglasi nemoralnim.
Da građanin negdje u centru Sarajeva pročita na gradskom parkingu tablu s natpisom: slobodan parking (za vlasnike vozila audi, mercedes, porše, fau-ve i škoda superb) - možda bi se pitao šta su ford, fijat, honda, opel... skrivili gradskim vlastima, kakve veze marka auta ima sa privilegijama na parkirni prostor. Za takva pitanja treba imati samo malo osjećaja za pravičnost, i možda nešto malo više respekta za logiku. Uglavnom ono što, čini se, nedostaje poslanicima Parlamenta Bosne i Hercegovine.