Čini se da u Srbiji više ništa ne ide bez marketinški promišljenog medijskog spektakla u kome Aleksandar Vučić mora igrati glavnu ulogu. On obeća i onda ispuni obećanje, to je poruka stranačkog marketinga. Ovaj predmet Ćuruvije baš je nekako zgodno rasvijetljen pred očito neizbježne izvanredne opće izbore i već za 16. ožujak zakazane beogradske.
O Mersadu Berberu živome govorilo se svašta, i govorilo se sasvim lako, ne misleći, jer je Berber – više nego ijedan drugi umjetnik, sportaš ili političar u proteklih četrdeset bosanskih godina – bio činjenica naše svakodnevice, kao ekran televizora, tetrapak mlijeko, plastični Swatchov sat - pa se činilo da ni govor o njemu, čak i kada bi taj govor sličio suđenju, nije tražio ili podrazumijevao neku posebnu težinu i ozbiljnost. Berber nam je, veći dio tog vremena, bio metafora i simbol, a ne živ čovjek, slikar. Niti nam je padalo na pamet da bismo ga mogli povrijediti, niti su nas se ticali njegovi osjećaji, čak i kada bismo uspjeli zamisliti da i netko poput Berbera ima – osjećaje.
Rekli ste mi da ste se od 1934. od nacističkog režima u potpunosti distancirali, da ste u svojim predavanjima dali iznimno kritične opaske te da Vas je nadzirao Gestapo. Vjerovat ću Vašim riječima. Ali ostaje činjenica da ste se 1933. i 1934. tako snažno identificirali s režimom da ste danas još uvijek u očima mnogih jedan od njegovih najvećih duhovnih podupiratelja.
Sklonost objektivizaciji, koja navodi ljekare da pacijente razmatraju samo kao organizme, koja navodi da se u svijetu rada ljudi razmatraju samo na osnovu kriterija djelotvornosti, rastvarajući njihov identitet na efikasnost njihova postignuća, navodi profesore da svoje učenike ocjenjuju na osnovu uspjeha, profita; taj je izraz svijet škole preuzeo iz ekonomskog svijeta i time odgoj rastvorio u čistu kvantitativnu činjenicu gdje se zbrajaju samo pojmovi i ocjene.
Ne zanima me seks. Ne može mi odvratiti misli od kredita, upale očnog živca, alergije, visokog tlaka, kupnje plave hortenzije od svile, odlaska u Kino Croatia… Volim i telefonski razgovarati sa Majdom. Previše sam iskrena? Danas svakoga tko kaže da je seks precijenjen odmah vode u ludnicu. Zato ljudi o toj temi šute. Ja, eto, ne šutim. Baš sam hrabra ženska.
Kako možete objasniti kada stvari ne idu onako kako smo pretpostavljali? Ili bolje, kako možete objasniti kada su drugi sposobni ostvariti stvari koje se protive svim pretpostavkama? Na primjer: Zašto je Apple tako inovativan? Godinu za godinom, godinu za godinom, oni su inovativniji od svojih konkurenata. A opet, oni su tek računalna kompanija. Oni su poput svih drugih. Oni imaju isti pristup istim talentima, istim agencijama, istim konzultantima, istim medijima. Onda zašto se oni čine tako drugačijima? Zašto je Martin Luther King vodio Pokret za građanska prava? On nije bio jedini koji je patio zbog nedostatka građanskih prava u Americi. I svakako nije bio jedini veliki govornik tog vremena. Zašto on? I zašto su baš braća Wirght bila sposobna shvatiti kontolirani let s motorom kada je bilo i drugih timova koji su imali bolje kvalifikacije, veća sredstva a oni nisu ostvarili prvi let, te su ih braća Wright pobijedila. Nešto je drugo bilo važno ovdje.
Ova sveobuhvatna kontrola naših života nije toliko opasna zbog činjenice da gubimo privatnost i da su sve naše intimne tajne dostupne pogledu Velikog brata. Ne postoji državna služba koja može da sprovodi takvu kontrolu – ne zato što ne zna dovoljno, nego zato što zna previše.
Osnivač britanskog lista The Independent, Andreas Whittam Smith, objavio je manifest novog političkog pokreta za oporavak britanske demokratije, prema kojem treba smijeniti profesionalne političare, a povjerenje dati ljudima koji su izgradili uspješne karijere u drugim oblastima.
Nekad se zaista pitam šta bi trebalo da se desi pa da dobijemo vlast koja će razumeti značaj kulture za jednu zemlju. Kad će da shvate da kultura čini identitet jedne zemlje? Tako mislim, mislim, pa zaključim da je uzaludno, i odustanem.