Milorad Dodik je, čini se, ostvario svoj gotovo decenijski san. Republika Srpska je samostalna! Da, dobro ste pročitali. Ono što je kao stara ritam mašina semplovano stanovnicima RS-a, ostvarilo se. Samostalnost. Nezavisnost. Otcijepljenost. Ori se realnošću ovog BiH entiteta!
Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovim tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade.Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio....
Gdje su nestali svi ljudi? Eno ih ispred svojih ekrana, naravno, gdje stalno idu ovih dana. Digitalna sila ima način da se probije svugdje, do tačke kada porodica ne može sjediti zajedno u prostoriji pola sata bez da neko, ili svi, ne razgule..
Principov kuršum pogodio je u srce stvari, ali i da je promašio, i da su se mladobosanci i te nedjelje bavili proučavanjem i prevođenjem Walta Whitmana, kao što su to činili drugih nedjelja, izbio bi Prvi svjetski rat. Prije ili kasnije, već bi se našao dobar povod.
Na početku godine, možemo imati različite ciljeve ili očekivanja, ali jedno je sigurno: ma koje boje ili vjere bili, i gdje god živjeli i rasli, snažnu osudu rata i ogromnu želju za dugotrajnim mirom dijele svi narodi i miroljubivi ljudi diljem svijeta.
Nikad nisam upoznala gospođu Nives Celzijus. Žao mi je zbog toga. Prema toj gospođi gajim iskreno poštovanje. Mlada, hrabra, vrijedna, uspješna, pametna… I još uvijek je u Hrvatskoj nisu kamenovali. Osim verbalno. To zato jer je Hrvatska uljuđena, civilizirana, europska zemlja. Da nije, Nives Celzijus bi sigurno obrijali glavu, iskopali rupu u zemlji, uvalili ju u nju do vrata, a onda gledali kako joj galebovi na smetlištu kopaju oči a divlji psi grizu lubanju.