Opet je u Hrvatskoj muškarac ubio partnericu. To je vijest jer je ubojica policajac a policajci nas, to svi znamo, štite a ne ubijaju. Zašto mužjak ubije svoju ženu? Kakvo glupo pitanje, ženska ga “provocira”. Mužjaci imaju tanke živce, njihove žene nikako da se prilagode.
Ne znam zbog čega se u posljednje vrijeme hrvatske ubojice žena samoubijaju. Da ne pucaju u sebe u zatvoru bi provele dvije godine jer bi se lijepo ponašale. Ne bi ubile zatvorskog čuvara jer zatvorski čuvari mužjake ne provociraju. Čuvar ima pištolj, lisice, krupne šake, stopala u bakandžama, sto kila, moć.
Pokojne žene ništa od toga nisu imale. Bile su nenaoružane i trideset kilograma lakša od svog zlostavljača. U čemu je naš problem? Zašto muškarci vladaju svijetom? Zato jer su teži od nas. Oni mršaviji ponašaju se kao da su deblji, tako su odgojeni. Mi? Kako možemo pružiti otpor? Osvajati mesad onako kako to većina žena danas čini potpuno je krivo. Napuhavanjem sisa, usana i učvršćivanjem bedara nećemo puno sebi pomoći. Oko nas žive mlađe, čvršće, napuhanije.
Mužjaci su tražena roba jer je nama veza s njima dokaz da smo normalne. Žena bez muža ili ljubavnika nešto je od čega treba bježati, pokazivati kćerima u kakvo se čudovište mogu pretvoriti ako ne budu krotke i lijepe. Kako izaći iz priče? Kad ćemo postati osobe a prestati biti noge, lice, pička, dupe, sise? Kad nabacimo četrdesetak kilograma.
Da su pokojne “provokatorice” bile teže od svojih protivnika, da su redovito trenirale i jednim udarcem mogle ljubavi svoga života slomiti vrat sve bi bile žive. Mi, umjesto da radimo na masi i snazi, treniramo krhkost. “Žena nikad nije dovoljno mršava.” Ta rečenica zvoni u svakom uhu “civilizirane” žene. Možda bismo ipak trebale promijeniti disk?
Da ja imam sto trideset kilograma mome mužu ne bi palo na kraj pameti da hvali moju teleću juhu. Srkao bi svoju juhu iz vrećice. Neke od vas će reći da moj muž ne bi živio sa mnom da imam sto trideset kila. Ne pratite me. Kad bi svaka žena imala preko sto kila ne bi mogao birati. Bio bi okružen trokrilnim ormarima, preciznije, ne bi birao on nego trokrilni ormari.
Kad ćemo progledati? Danas sam pametna a još jučer sam bila na dijeti. Dok ovo pišem grizem bijelu čokoladu, znam da bijela čokolada nije čokolada, ali ja uživam baš u bijeloj. U loncu se ne krčka komad teleće koljenice. Aleluja, aleluja. Ako budem uporna jedan će telčić postati vol. Možda i bik?
Drage moje, naši su partneri debele kukavice koje na nas nasrću jer smo nenaoružane na doživotnoj dijeti. Ni jedna žena nije dovoljno mršava? Koja pizdarija. Ni jedna žena nije dovoljno debela.
Tekst preuzet sa bloga autorke