Emitirali smo i posljednju od 14 emisija o Bosni i Hercegovini, ali Alk(h)emija Balkana nastavila je svoje putovanje u Crnoj Gori. I od 20 veljače/februara u standardnom terminu u 21:30 sati kreće novi serijal od 11 emisija.
Isto je, ili i gore, i s drugim krakom bosanske revolucije koji cilja na temeljitu ustavnu rekonstrukciju dejtonske BiH. Prosvjednici su tu manje precizni, ali o tome ipak dovoljno jasno govore parole protiv nacionalizma, mjestimično vezivanje srpske, hrvatske i bosanske zastave, čak i zazivanje Titovog imena… Ali što će jadan Tito u duelu sa snažnim i dobro organiziranim protivnikom, koji ga je početkom devedesetih već pobijedio, a u međuvremenu je Daytonom i učvrstio pozicije?
Zoran Kesić je na jedan dan uzdrmao internet javnost svojim tekstom „Zašto nema 24 minuta“. Tekst je doživeo ogromnu popularnost jer su ljudi iz naslova i prvih nekoliko redova shvatili da je njegova emisija cenzurisana i da je to dokaz uvođenja diktature u Srbiju, a cenzure u medije.
Nema stoga mnogo tako egzaktnih i plastičnih pokazatelja koliko smo strašno u trideset godina zaglibili i zajebali stvar: možete li zamisliti da bi itko igdje danas išta, ali išta od ičega u ičemu ikada, pored Švedske i Japana povjerio Bosni i Hercegovini?
„Sramno je da političari u BiH nisu uspjeli dogovoriti provođenje presude 'Sejdić-Finci', zaključio je uvrijeđeno Štefan File, evropski komesar za proširenje, nakon sastanaka sa liderima vodećih bh. stranaka i predstavnicima državne i entitetskih vlada, te civilnog društva.
Zato je u veličanstvenoj zamjeni teza činjenica da je do nereda došlo u većinski bošnjačkim kantonima - što je bilo bjelodanim dokazom da je ono što se prodaje kao “pobuna gladnih” tek dobro smišljena bošnjačka ujdurma uperena protiv Hrvata i Srba - bošnjačkom političkim elitama poslužila kao dokaz da su organizirani upravo u hrvatsko-srpskom političko-obavještajnom podzemlju, dakle kao dobro smišljena ujdurma protiv Bošnjaka.
Građani Bosne i Hercegovine pokazuju Evropi kako izbjeći put u pravu katastrofu. Sarajevo je prava slika ne tako davne prošlosti Evrope i takođe može biti ogledalo budućnosti, piše britanski Guardian.
Znam kakvi ljudi vladaju mojom zemljom, ipak poželim da ih sretnem i popričam s njima kao da su ljudska bića. Želim reći, toliko me pere očaj da sam sad zabasala u patetiku. Da li je moguće da baš nitko u Vladi ne kuži kolika je drskost uvlačiti se u tamne audije?