Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.
Volonteri sa svih strana ovih dana pristižu u Maglaj, čiste, peru, rade sve što im se kaže a kada se vrate kući neki od njih uzmu olovku pa zapišu ono što im je na duši.Ovo je pismo mlade volonterke , pročitajte i vidjet ćete zašto imamo omladinu koja zaslužuje sve pohvale.
Izjeda me što živim u svijetu kojim vladaju muškarci a toliko ima pametnih žena o kojima se malo čuje. Zato sam danas uživala gledajući gospođu Snježanu Kordić, lingvisticu, koja se usudila na Hrvatskoj teve reći da su hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jedan jezik. Našim, mislim, hrvatskim lingvistima je neprihvatljivo to što ta žena govori iako naglašava da samo citira svjetske lingviste. Srpski lingvisti je također drže ludom.
Osoba koja je danima sa mnogo energije organizovala humanitarnu akciju postaje „ranjeni spasilac” kada saznaje da se poklonjena pomoć prodaje. To je uči da nikada više ne bude žrtva svoje dobrote, tako da gubi motiv da u nekoj budućoj nesreći pomaže ljudima u nevolji. Kolege koje gledaju loš odnos društva prema porodici nastradalog spasioca, mogu da zaključe da je njegova žrtva bila glupa. Od našeg odnosa prema našim herojima zavisi da li ćemo ostati tragična zajednica koja najbolje pokazuje u ratu, a najgore u miru.
Srbijom kruži vic da je Dobricu Ćosića izdalo srce kada je vidio hrvatske specijalce koji raseljavaju Srbe iz Obrenovca. Da, dogodilo se i to - hrvatski specijalci pohitali Srbiji u pomoć, Hrvatske autoceste oslobodile plaćanja cestarine vozila koja voze humanitarnu pomoć nevezano za njenu destinaciju, uplate Crvenog križa križaju između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, a spasitelji na terenu u BiH ne gledaju molite li se kod hodže, popadije ili fratra. Djeca s natpisima na ćirilici pozivaju ljude na doniranje unesrećenih u sve tri zemlje, uključujući i onu čiji se ponosni nacionalisti svako malo dohvate čekića zato što im smeta to pismo.
Za nedavnog posjeta Kaliforniji, bio sam na večeri u kući jednog profesora, s prijateljem Slovencem, teškim pušačem. Kasno navečer, prijatelj je postao očajan i pristojno zamolio domaćine da zapali cigaretu na terasi.
Počeli ljudi, sve ti jebem, da se preko svake mjere udružuju, solidarišu i pomažu jedni drugima! Horor živi. To se dijeli odjeća, obuća, hrana, pelene, higijenski paketi. Bestijalni narod ne pita ko je koje vjere i nacije, ko je iz kog entiteta.