Ne, nećete tek tako odšetati iz svojih udobnih fotelja kad sve ovo jednom mine, već ćete preuzeti odgovornost i krivično odgovarati za patnju i agoniju kroz koju građani Doboja prolaze i koja će trajati koliko i oni sami, a zbog onoga što je bio vaš profesionalni propust.
Na ovim našim balkanskim prostorima nikada se ne smanjuje nego samo umnožava količina bede. Ovdašnji narodi, bez obzira na veru i poreklo, umeju samo da trpe. Bede i ne pokušavaju da se oslobode jer je ona nekako prirodno stanje.
Kako to da sportski kroničari pri nabrajanju hrvatskih nogometaša koji su osvajali Ligu prvaka uredno izostavljaju Prosinečkog, dok taj isti kriterij po kojemu je Liga prvaka nešto drugo od Kupa prvaka ne primjenjuju pri zbrajanju Realovih titula
Ove su poplave čudo. Mediji nam otkrivaju kako smo svi mi koji živimo u regiji, ovako se zove ono što se nekad zvalo onako, u suštini samo topla ljudska bića. Ne treba nam puno da ono najbolje izvučemo iz sebe. Pošalji na naše bližnje vodu, pobij im stoku, uništi kuće, ceste, puteve, udavi kućne ljubimce, smjesti ih gole i bose u neki hangar… I? Svi ćemo oči puniti suzama, grliti jedni druge, nuditi svoje kuće potpunim strancima koji čak i nisu “naši”.
U svojoj tipologiji Nietzsche razlikuje dvije figure: svećenika i umjetnika. Svećenika danas imamo u izobilju: svih religija, pa čak i izvan religije; ali umjetnika? Volio bih, dragi Antonioni, da mi na trenutak posudite nekoliko crta iz vašega djela koje bi mi dozvolile učvrstiti tri snage ili, ako vam je draže, tri vrline koje u mojim očima čine umjetnika. Odmah ih imenujem: budnost (pažljivost), mudrost i najparadoksalniju od svih, krhkost.
Međa je postala super najvažnija stvar nakon rata u BiH. Sve se učinilo da se stvore kako geografske, tako i simboličke međe koje bi pokazale Drugost - mi nismo isto što i oni.
I sad ta neka poplava ovo ono i mi vidimo da se ljudi nešto ne ljute jedni na druge, a države da drkaju kurac. Pa ne možemo mi, pa drugovi, pa moramo mi…koju pičku materinu vi morate, jebem vam mater? Morate prestat vozit skupe aute i živit u skupim stanovima i dat ljudima ono kaj zaslužuju. Nemrete im to dat ni dok je kriza, pizdurine. Oni zasjedaju. Ide se okolo sa anturažom. Al to smo možda malo mi krivi.