Danas svojim odnosom prema simbolima antifašizma šaljemo poruku, kao da se „stidimo“ vlastite prošlosti za razliku od nekih koji bi bili sretni i ponosni da su je imali takvu kakvu su imali narodi EX-YU.
Bakica je zakreštala: „Komunjare jedne! Beštije! Dabogda van crne vrane oči iskopale!“ Jedan je urliknijo: „Reci ti svom Todoriću da ide u Beograd otvarat Konzum! Nek odjebe na Dedinje! A ne ovde usrid Splita vriđat hrvacki narod!“ Jedna je viknila: „Jeba vas sve drug Tito u dupe!“ Jedan je dreknijo: „Jesmo li mi zakurac puškama oslobodili ovu zemlju?! Jesmo li zakurac ginili na čukama?!“ Drugi je arlauknijo: „Nećete nama u hrvackom kapitalizmu nabivat jugokomunističke račune! Bando crvena!“ Blagajnica je cijuknila: „Ama nisan ja, ljudi, nego kasa…“
Bliži se, eto, povijesni trideseti svibnja, nekadašnji slavni Dan državnosti, već dvadeset četvrti otkako su Hrvati na konstitutivnoj sjednici prvog višestranačkog Sabora čvrsto stali svoji na svoje, odlučni da se više nikada za hrvatsku unutarnju stvar ne pita Beograd. Je li dakle bilo uzalud? Naravno da nije: ni nakon dvadeset četiri godine Beograd se ne pita za hrvatsku unutarnju stvar. Zapravo, Beograd se još jedini ne pita.
Arkadije Semjonovič zatekao je jedno jutro svog 'Čokoljuba' bez prednje tablice. Kome bi trebala njegova tablica? Možda nekom za pljačku, pomislio je i na tu pomisao se sledio.
Ta, kako da izgubi izbore čovjek koji je glavni Baja, koji pije rujni „Tvrdoš“ sa vladikom Grigorijem i Nemanjom Kusturicom, koji očijuka sa Anđelinom Džoli, koji stigne da se fotka sa udruženjem žena SNSD-a, koji onako usput napljuje Bosića, ispsuje pokojeg novinara i proglasi pola države za izdajnike i strane plaćenike!?
Deficit republičkog budžeta u prva tri meseca ove godine iznosi preko 600 miliona evra. Ako nastavimo ovim tempom, deficit će na kraju godine iznositi 2.5 milijardi evra.