A, pederi i ovi transkakosezovu mogu nam samo pokušati zamutiti vid. I pljunuti pod prozor. Neće im uspjeti. Končita je tek puka marioneta kojom nas iluminati, rotšildi, rokfeleri i ostali na čelu sa Monsantom žele uništiti.
Skorašnja istraživanja javnog mnjenja pokazuju da polovina ispitanika misli da je Staljin “dobar vođa”, posmatraju ga kao “efikasnog menadžera”, dok su čistke opisane kao rotacije kadra neophodne za modernizaciju SSSR. Sovjetski savez je možda propao u geografskom i ekonomskom smislu, ali je ideološki preživeo u srcima miliona Homo sovjetikusa. Sovjetski metalitet se prilagodio divljem kapitalizmu devedesetih i počeo je da mutira u post-sovjetsku državu.
Na rukama su mi prastare, grube vrtlarske rukavice. Čupam korov kojim je okovan moj oleander. Travurinu ću strpati u kantu a onda smeće baciti u kontejner. Danas sam platila račune sa nekoliko tjedana zakašnjenja. Pred sat sam vremena pročitala izjavu jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, probudio sam se okupan znojem zbog neplaćenih računa a onda sam se sjetio da mogu kupiti čitav kvart.
Izgleda da je herojska slika koju smo imali o tim ljudima nepovratno nestala. Umjesto izreke u koju smo vjerovali možda bi valjalo govoriti: najprije kapetan, a onda žene i djeca
Osim toga, vlada opšta saglasnost da Sjedinjene Države moraju da „održe svoju dominaciju“, jer je „američka hegemonija održavala regionalni mir i stabilnosti“ – što je stručni izraz za pokoravanje američkim zahtevima.Uzgred, svet ne misli tako i smatra SAD „parijom“ i „najvećom pretnjom svetskom miru“, u čemu joj u anketama niko nije ni blizu. Ali šta zna svet?
Kad im djeca budu radila dvadeset sati dnevno za tristo eura, kad budu roditelji te djece u zlatu plaćali odlazak svojih najdražih u Kanadu i ostale kanade, kad njihovi goloruki pobunjenici budu golim rukama udavili Putina, Ukrajinci i Ukrajinke će slaviti Dan Evrope.
Otac televizije našeg djetinjstva je, dakle, preminuo u Beogradu. Imao je sedamdeset i tri godine, ali to – tehnički: devet se borio s rakom, pa su njih imali doktori. Byford je imao tek nadu i strašne bolove. Zdravi za takve, kada se s dušom rastanu, kažu da su se rodili. Braća po bolestima, da su izgubili. O smrti, inače, kod nas pametuju oni što im se čini tuđom i dalekom. Ostali, oni što ne znaju hoće li iz noći izaći, uglavnom šute ili kad progovore, kažu što treba reći.
Ono kakav si čovjek kad ostaneš gol, sam sa sobom, bez reflektora, sa skinutim fasadama i raspakiranim celofanom. Jer kad nađeš nekoga tko te voli tako, sa svim tvojim prokletstvima, manama, užasima i osobitostima, znaj, našao si smisao.