Da bi prikupili novac u tzv. Fond solidarnosti, odlučili su se da tu solidarnost nametnu zakonom, pri čemu solidarni ima da budu i radnici i poslodavci i svi vlasnici automobila, kao i svi vlasnici oružja. Pri tome nisu zaboravili ni najugroženiju kategoriju stanovništva, a to su penzioneri.
Desile su se poplave, pa narod, pa klizišta, pa odroni, pa glad, žeđ, pa jad i bijeda, pa čišćenje, pa politički marketing, pa kvazistudentske brigade... Evo, došlo je na red i dešavanje komaraca.
Gospodo zločinci i fašisti, lagali su vas: hrvatske domoljube ovdje ne proganjaju niti duhovi pobijenih i spaljenih Ahmićana, a kamoli policija. Dobro nam došli, ubojice.
Mi anarhisti želimo svijet bez ikakve vrste nasilja. Ali da bi to ostvarili, potrebna je društvena revolucija koja će u potpunosti izmijeniti društvo, zbaciti vladajuću klasu i njenu državu.
Što se tiče odnosa između kulture i politike u Srbiji u protekle tri decenije, on ima nekoliko etapa usklađenih s promenama političke situacije. Sada, za ovu priliku, napraviću grubu podelu na tri epohe: miloševićevsku, demokratsko-deesesovsku i socijalistiko-narodnjačku.
Svako od nas zna nekoga ko manjak znanja nadoknađuje viškom samopouzdanja. Tu, baš tu u blizini, obitava takvo jedno biće koje se puše i duva ispraznim rečenicama, pustim frazama, nedorečenostima i koje soli pamet svima.
Kada primijetite da se osuđenog zločinca veliča kao sveca, i to još u vaše ime i u ime kolektiviteta kojem pripadate, osnovno što morate učiniti je da to spriječite ili barem ometete. Time ćete postići da se osjećate bolje, da vam se krvi tlak vrati u normalu, i da sam taj kolektivitet bude uspješniji, zdraviji i otporniji.
Rijetke su savremene prakse sa takvom istorijskom ukorijenjenošću kao što ih imaju akademska zvanja. Opravdava li to opšte uzbuđenje oko ovih titula? Prethodni dani su našoj javnosti donijeli otvorenu diskusiju o akademskim zvanjima. Kako su nastala akademska zvanja?