Idealan godišnji odmor je onaj posle kog je čovek toliko odmoran i zadovoljan da se zaželi povratka poslu i svojim redovnim aktivnostima. Ovakav godišnji odmor izgleda potpuno nedostižno mnogima koji su upregnuti u svakodnevicu. Iako svako ima pravo na ovakav odmor, retki su oni koji mogu da ga ostvare.
Čak i proizvodi koje posedujemo, u slučaju ovakve strukture ličnosti, govore nam o samima sebi ono što želimo da čujemo. Tako da ne kupujemo prosto spoljašnju opremu, već zadovoljavamo i unutrašnje potrebe. Kako to kaže Dichter, kupujemo dušu koja živi u stvarima, pronalazimo sebe u automobilima, tehnologiji, nameštaju… i drugi nam se dive zbog udobnosti koje posedujemo.
Da ne bude zabune, “povećanje standarda” za studente Univerziteta u Sarajevu godinama predstavlja misaonu frazu koju od svojih profesora ili bh. političara najčešće slušaju pred izbore ili u kriznim periodima. Ono što se u posljednjih nekoliko godina na Univerzitetu povećavalo su i bile samo školarine, čemu se kraj očito ne nazire.
Mužjaci opsjednuti mržnjom i zaštićeni lažnim imenima svaku ženu koja se spomene u bilo kojem kontekstu nazivaju “kurvetinom”, “pičketinom”, oni bi ga “drolji uvalili”… Ne postoji način koji bi te krotitelje “drolji” priveo zakonu i oderao ih tako da im više nikad ne padne na kraj pameti uvaliti ga bilo kome osim sebi samome.
- Ali... – bojažljivo onaj dodao na kraju, kad su se slegli dim i prašina – nema više Austro-Ugarske.- Kako nema? – zbunio se sad Veliki kalif. – Otkad to?
- Ima i sto godina – objasnio mu ovaj.- Pa đe su onda sad Bošnjaci?- Po cijelom svijetu, od Švedske i Norveške do Kanade i Australije.
Sjećate li se onih poplava što su nekad davno bile? Ima od toga jedno mjesec – mjesec ipo dana. Skupljala se neka pomoć, zvao se neki broj, neki ljudi volontirali, svi se nešto bili uzvrtili oko toga. Dolazili neki kamioni iz inostranstva, bilo nekih zajebancija na granici, a kasnije i neki ljudi pohapšeni, bilo je nešto i u novinama na tu temu. Sjećate se?
Religija, ta drevna varalica, oduvijek se znala praviti nevina. Prebacila bi krivnju na drugog, izmislila kakav proziran alibi koji bi umirio njene poklonike. Ona, vele poricatelji, nikad nije bila tu kad se masakriralo, ona je čista kao gorsko oko, pogrešno su je interpretirali mesnati posrednici zvani ljudi, koji nikako da nauče razumjeti redak evanđelja ili ajet onako kako je zamišljeno u uredu Svevidećeg.