Glavni naslovi u medijima ovih dana: izborna katastrofa SDP-a BiH, SDP BiH se raspada, definitivni pad Zlatka Lagumdžije, Lagumdžija odlazi iz političkoga života nakon 24 godine, itd, itsl.
,,Veče. Sedim u bifeu Ateljea 212. Ušao je kolega Zoran Radmilović, gladeći svoje guste brkove. Naslonio se na zid, šarmantno isturio stomak i počeo da ga gladi zadovoljno puštajući zvuke podrigivanja: ,,Oh, oh, oh. Zoro, daj mi jednu dobru kafu”.
Dragana ima 27 godina, završila je ekonomiju, živi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Zvanično je nezaposlena još od kada je diplomirala, a egzistenciju obezbjeđuje povremenim honorarnim poslovima.
Gorak ukus pobjede u ustima SNSD-ovih prvaka, očigledan u prvim obraćanjima, samo još više govori o njihovoj bahatosti i o tome šta nas očekuje u narednom periodu. Pitanje je čime to oni tačno nisu zadovoljni, kada i pored svih deprimirajućih ekonomskih pokazatelja osvajaju treći mandat?
Kako bi stvar sa dronom izgledala, i ko bi je komentarisao? Ili parada, ona nedavno i ova od danas? Isto kao i pre – izdržali bi samo oni sa najdebljim nervima i provereni građanski mazohisti.
Kada sam u julu stigao u Mostar na usavršavanje jezika, među prvim novim frazama koje sam naučio bila je „teorija zavjere“. Još zabavnije mi je bilo kada mi je moja nastavnica pokazala TV emisiju o američkom sistemu HAARP koji, navodno, nije samo uzrok poplava u Bosni i Hercegovini, već i prirodnih katastrofa od Haitija do Japana. U UK-u imamo izreku, nikada ne dozvoli istini da stane na put dobroj priči!
Potpuno je nebitno da li odljevak pravite od govana, željeza ili zlata, ako je kalup takav, da na kraju dobijate kukasti krst. A politički sistem u BiH je upravo takva vrsta kalupa – u koji šta god da stavite, to poprima oblik koji mu kalup određuje. I jedino što čovjeku zaista preostaje, nije izbor između različitih političkih opcija, nego izbor između pristanka na ukalupljavanje i odbijanja istog.