Okupit ćemo najviše pedeset hiljada vrhunski obučenih plaćenika iz Amerike, Azije, Afrike i – zašto ne – Hrvatske. I dati im pristojnu plaću, recimo 5000 eura mjesečno
Slavodobitan povratak nepismenoga u televizijsku mrežu zbiva se pod dvostrukim znamenom gordosti i borbe: on više nije siromašan duhom, svjestan svoje manje vrijednosti, nego velika lajava gubica koja mora ušutkati svoje osporavatelje.
Javnost se ovih dana zgražava nad rijalitijem „Parovi“, koju emituje jedna srbijanska TV kuća. Kako se stignu „zgražavati“ i gledati narečene bljuvotine odjedared, nikada mi neće biti jasno.
Nije stvar u tom školskom, donekle i banalno formalnom smislu paradigme starogrčkog ideala, ljepote, dobrote i intelekta, već što je u svemu tome, u tom živo romantičnom trojstvu Vlada Divljan bio, najjednostavnije rečeno, prijemčiv.
Moj dida sa Šolte je nas doma u Split zvao na telefon. Tata je dignijo sluju i rekao je: „Alo? Ko smeta?“ Dida je priko telefona zaviknijo: „Zete! Jesi ti čuja da se raspala Jugoslavija?“
Migel Mora, jedan od stubova madridskog „Paisa”, napustio je list, sa još deset partnera novinara uložio dvadesetak hiljada evra i osnovao digitalni nedeljnik u svom stanu