Dok se u velikim gradovima i urbanim sredinama slanje djece u muzičke škole shvata kao obična vannastavna aktivnost, nerijetko i kao pomodarstvo, ista ta odluka na drugom mjestu predstavlja borbu za uključivanje u društvo, prihvatanje i svojevrstan bunt protiv svake vrste razdvajanja kojom su neke sredine još uvijek opterećene.
Mi rulja iz dvora smo u parkiću napravili indijanski šator od starih lancuna. Mi smo u šator unili tomahavke i lukove i strele. Plus smo oko glava stavili trake i zataknili pera.
Zašto bi popravljali zakone, ako ih mogu kršiti? Zašto bi popravljali zdravstvo, kad dobijaju odobrenja za preglede u inostranstvu? U njih kao u živo blato tone nada u pristojnu budućnost, ali imaju pasvord za raj.
Penzionerske desničarske budale dobro podnosim, ali mladi mi, iako to ne pokazujem, slamaju srce. Poražava me spoznaja da klinci ne da nisu izašli iz naših sranja, već se često i dublje i razdraganije valjaju u toplim govnima nacionalizma
Danas imamo veći problem sa viškom nego sa manjkom slobode. Dnevni listovi imaju slobodu da bez ikakvih posledica objavljuju potpune gadosti i razapinju one koji ne odgovaraju uredniku, gazdi ili vlasti.
Neprikosnoveni vođa države, poznat po tome što javno proziva novinare i naziva ih pogrdnim imenima, ima običaj da u svom svakonedeljnom obraćanju naciji poimence navodi sve koji su ga kritikovali, a ne libi se ni da obnaroduje identitet onih koji su mu se zamerili svojim tvitovima.