Radi se tome da u Bosni i Hercegovini ne postoji Zakon o psihološkoj djelatnosti, kako na nivou države, tako ni na nivou entiteta. Sukladno tome, u Bosni i Hercegovini ne postoji ni Psihološka komora čija bi uloga bila izdavanje licenci za rad psiholozima i dalje praćenje kvaliteta tog rada. U BiH također ne postoji ni etički kodeks sa jasno utvrđenim pravilima kojeg bi se u psiholozi u BiH trebali pridržavati.
Čak ni u ratu Šibenik nije osjetio takvo beznađe kao tijekom dvijetisućitih, godina bolne ekonomske i kulturne stagnacije. Bez pretjerane filozofije, Šibenik je bio teška depresija.
A predavati filozofiju u današnje doba i današnjoj studentariji je jeben posao. I pritom ne mislim na jurnjavu za mladim momcima i devojkama po filozofskim školama i gozbama antičke Grčke dok se slavi Eros u teoriji i u praksi. Već na hronično neznanje, samozadovoljnu umišljenost i akutnu nezainteresovanost sa kojom se dolazi po visokoškolsku diplomu, kao da je u pitanju 250 grama bureka. Za ovde ili za poneti, kolega?