‘Dobrovoljci’. Svesno. Oni nisu zavrbovani, ne pišu izvještaje (ne moraju da ih pišu). Oni su, kao i prvi, provokatori. Oni pišu, takođe, pesme i prozu. Ima ih mnogo među dečjim pesnicima. Oni su i sami nalik na pokvarenu decu. Već su u školi, po svoj prilici, bili prijavljivači. Njihov je sistem sledeći: dograbivši priliku da se nađu u blizini nekog političara ili ‘policajca’, oni brane svoju tezu, kao protivtezu vašoj. Oni su, dakle, pošteni. Oni ne lažu. Samo ‘ponavljaju’ reči koje su čuli od vas.
Svima nama želim jedno lepše svitanje u boljoj sutrašnjici. Da nam se svima razdani u glavi i srcu. Želim vam one poljupce koji pomeraju meso, koji ježe kožu i sluzokožu. Knjige koje vam, umesto što uspavljuju kad legnete, neće dati da lako zaspite. Osmehe neznanaca koji će vas naterati da im priđete i da ih upoznate...
1. Januar, 2016. Novu godinu počinjem sa mnogo više elana, ideja, planova nego prošlu. Čini mi se da najviše stvari u mom životu ipak više zavisi od mene, nego od okolnosti.
Ljudski radni otpad je pretnja socijalnom miru. Najjeftinije rešenje je korumpiranje, plata za nerad, za nesmetanje – onima koji nisu prilagođeni novim proizvodnim procesima u kojima ljudi smišljaju, a mašine rade.
Neobično je, eto, važno precizno definirati odnose u politici, nazvati stvari pravim imenom i tako izbjeći svaki nesporazum. Nije isto kad je instrument u ustima ili među nogama, nije ista stvar sviranje saksofona ili, hm, gudanje violončela...
Kad god želi da odluka bude donesena skoro „ispod žita“, na brzu ruku, da bi se spriječila rasprava, Vlada pribjegne ovoj mogućnosti, koja je sramota za našu parlamentarnu praksu.