Sa koje god se strane pogleda, u bilo koje doba radnog dana i noću na televiziji, u dnevnicima, ispada da je Fahrudin Radončić ujedinitelj Bosne i Hercegovine i čovjek koji je, što se ono kaže, maksimalno približio stavove političkih predstavnika konstitutivnih naroda, makar kada je riječ o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine!
Trinaest godina nakon što je Picassova Guernica prekrivena platnom kako svojom bezvremenskom snažnom porukom ne bi gospodarima rata smetala da ratuju na Bliskom istoku, nesretna ja Kapitolinska Venera prekrivena drvenim panelima kako svojom bezvremenskom golom ljepotom ne bi gospodarima financija smetala da s bogatim Bliskim istokom trguju. Gospodari rata i gospodari novca lijepo se, kako vidimo, slažu. Posljednja nada našeg bezglavog stoljeća ostaje tako dobra, stara umjetnost. Jedini neprijatelj kojega se boje.
Što zapravo čini čovjeka izdajnikom? Ili ženu izdajnicom? (Dala bih se kladiti da je potonji popis mnogo duži). Neuspjelo glasovanje za ‘pogrešnu stranku’? Za Mirelu Holy? Nevjera u Boga? Ateistički odgoj?
Novinarstvu ga je, kaže, privukla Afera Watergate. Od 1982. do 1995. radio je za The Baltimore Sun. Bio je vođa sindikata u listu, kada se 1987. štrajkalo zbog smanjenja plaća. Nije bio komentator: pisao je o kriminalu, volio je velike priče, na kojima bi mjesecima radio.
Čovek se može definisati kao životinja koja može da kaže »ja«, koja može da bude svesna sebe kao posebnog bića. Životinja koja je u prirodi i ne prevazilazi je nije svesna sebe i nema potrebu za osećanjem identiteta.
‘Nisam ja svoj kredibilitet našao na cesti! Razumijem da trebamo biti taktični i pristajati na određene kompromise, no ne možemo ići toliko daleko da me premijer javno vrijeđa i proglašava antifašistom. Sutra će mi petokraku na čelu crtati!’