Kada sam u avgustu 1999. godine ušao u redakciju Večernjih novina, sa željom da ‘postanem novinar i kritikujem vlast’, mislio sam da takve novine nikada ne mogu prestati da izlaze.
BH javnost je ujedinjena nezadovoljstvom haškom presudom Radovanu Karadžiću. Ne samo da su složni u svom dubokom razočarenju i ogorčenju, već i u uvjerenju da se radi o političkoj presudi.
Koja je diferencija između deformisanog malog jadnika Šešelja, koji je toliko mali, da mu nije uspjelo niti u zločince srBske se upisati i samoproklamovanog patriJote bosanskog Harisa?
„Ako postane hrvacki pisac, velike su šanse da bi ga neko moga natamburat, ka šta su prije nekidan išli natamburat onog Tomića! A ako postane hrvacki huligan, onda će on bit taj koji tambura!“
Kad god ovih dana čujem ponovna prepucavanja između Beograda i Sarajeva - tačnije, između političara ta dva grada - setim se 'mudžahedina' iz Jusića, prodavca parfema sa Arizone i navijača Mančestera iz Potočara.
Žrtve tog sistema su građani, pošteni radnici i privrednici, ali i svi oni tužioci i sudije koji ne pristaju da postupaju suprotno svojoj profesionalnoj savjesti i etici. To je činjenica i nje su svjesni svi građani u ovoj zemlji.
Na pitanje novinara zašto se ovako bitan zakon usvaja po hitnoj proceduri i bez javne rasprave, premijer Fadil Novalić je u svom stilu odgovorio da nisu htjeli da javnost opterećuju verzijama koje nisu finalne, a da sada kada je usvojen je ionako kasno.