Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da pita nešto. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic, ili da pita tako neku budalaštinu.
Hrvatska politika i hrvatska javnost nemaju ni snage, ni hrabrosti ni volje suočiti se s imperativom da ekonomiju, ako želi biti konjunkturna, treba osloboditi od države, a državu, ako želi biti racionalna, funkcionalna i demokratska, treba osloboditi od etničkih emocija, piše Vuk Perišić u novom komentaru
U ljudskom delovanju postoje sile koje odlučuju o sreći, i one koje odlučuju o nesreći. Ne znamo koja će nadjačati, ali da bismo postupali mudro, moramo biti svesni da obe postoje.
Iako je svoja dela pisao u prvoj polovini 19. veka stavovi koje je Artur Šopenhauer izrazio povodom dobrog i lošeg stila u pisanju više su nego aktuelni i dan danas.
Ja sam ekipu pitao: „Ruljo, oćemol se igrat na kauboja i indijanaca il na ustaša i partizana?“ Onaj Kane Šteta je rekao: „Ako ćemo na kauboja i indijanaca, ja ću bit poglavica Rafael Vitez Boban!“ Onaj Rino Sajla je rekao: „A ja Poglavnik Koji Sjedi!“ Moj drug Dino je rekao: „Ja bi se igra na maćuhica i tratinčica!“ Tu smo svi pogledali u Dina i razvalili turbo kes.
Gledamo kako svet nestaje, ali zemlja ostaje, reč ostaje. Svi oplakujemo nestajanje našeg grada. Ali slavimo trajanje života u glinenom loncu, metalnoj posudi, pogrebnoj masci. Metalna glava ovna, kameni bik, to je jedina stoka koja nam je ostala. Prazne posude, prašnjavi mehovi, to je hleb i vino što su ostali za nama. Oplakujemo nestanak grada. Prihvatamo da svet umire. Ali čekamo da vreme pobedi smrt zahvaljujući vetru, svetlosti i stalnim godišnjim dobima.
Nisu se predali ni odustali a bili su u značajno slabijem položaju od vlasti. Dodik nema cim biti zadovoljan, pogotovo brojkom ljudi na svom kontramitingu, jer čiji je veći u ovom slučaju nema baš nikakvu ulogu.