Secesija Britanije je njen problem, ali raspad EU otvara teritorijalne sporove u nizu zemalja. Balkanizacija Britanije je jedno, a balkanizacija Evrope nešto sasvim drugo
U praksi, na mikro skali, to izgleda ovako- dok, naprimjer, jedna petnaestogodišnja djevojčica mora sebi skuhati ručak i oprati suđe za svima, jedan petnaestogodišnji dječak to isto vrijeme može iskoristiti kako bi savladao novu vještinu ili zaronio u dubine Wikipedije.
Odlazak Britanije je pogrešan izbor, ali pozdravljam rešenost britanskih građana da se suoče sa deficitom demokratije u EU. I odbijam da očajavam, iako sam i ja gubitnik na ovom referendumu.
Idem, rekao sam sebi u tvrdoj fotelji, iz zemlje u kojoj je prognano, uništeno, izbrisano sve što je takozvanom čeveku duha ikad pružalo zadovoljstvo, a ako ne zadovoljstvo, onda bar mogućnost da sledi svoju egzistenciju, iz zemlje u kojoj izgleda vlada još samo najprimitivniji od svih nagona, onaj za održanjem, i u kojoj se i najmanji zahtev takozvanog čoveka duha u začetku guši.
Ekonomske posledice brexita će biti loše, ali ne toliko koliko se predviđalo. Političke posledice će biti daleko gore, ali one bi bile takve i da je pobedila opcija za ostanak Britanije u EU.
Četvoro ljudi sedi u kafiću. Na stolu ispred njih su pića, neko puši i cigaretu. Ali umesto da se gledaju i pričaju, oni drže pognute glave u svoje mobilne telefone i listaju šta ima novo na mrežama.
Dakle, otiđi i sastavi neku izjavu, da smo zabrinuti situacijom u Velikoj Britaniji, da smo uz njih, da su nam vijekovni prijatelji, da ćemo u znak solidarnosti da im se pridružimo u tom Komonrejlu.