Tko god da me sutra pita za Hrvatsku, pokazat ću mu divne fotografije na kojima veliki hrvatski domoljub i načelnik Bilica, potomak biličke antifašističke loze Carevih, bez građevinske dozvole otvara mul s imenom ministra države koja je Bilice izručila Talijanima i četnicima, pozirajući pritom u tijesnom, šminkerskom dresu – američke ragbi reprezentacije
Još je nemogućije bilo kupiti u centru Sarajeva kuću od tristo kvadrata za petnaest hiljada maraka, koliko danas iznosi dvomjesečna renta koju uzima od podstanara, pa opet je to efendija uspio.
Godinama živio sam u našem smrdljivom zvjerinjaku gotovo gluhonijem, pritajen i povučen u sebe kao puž i pravi puzavac, i godinama sam razmišljao o gluposti ljudskoj, osjećajući mutno kako iz raznih ljudskih postupaka izbija...
Naš srednji vijek više je u žanru zbirki mitova i legendi i nacionalnih sanovnika, nego što pripada udžbenicima povijesti. Ako se iz tog doba ponešto i otkrije, mi to potisnemo jer nam ne odgovara. Srednji vijek gluh je i nijem za pitanja koja nas najviše zanimaju: što je u tom vijeku hrvatsko, a što antihrvatsko? Ili što je bošnjačko, srpsko… U tom pogledu stećci su vrlo karakterističan srednjovjekovni artefakt.
O novoj knjizi Branislava Jakovljevića: Ono što najviše impresionira je da, iako je pisana iz ugla teoretičara performansa, ona je i precizna analiza ekonomske i političke propasti Jugoslavije
Svaka naša promjena dolazi iznutra. I moja je. Okusila sam ih stotine do sada. Jedna od najizazovnijih promjena koje sam iskusila bila je ta da napokon počnem živjeti život u svojoj koži, a ne u tuđim očima. Bilo je teško, još uvijek zna biti. Ali vrijedi svakoga trenutka rada i učenja.