Svaka naša promjena dolazi iznutra. I moja je. Okusila sam ih stotine do sada. Jedna od najizazovnijih promjena koje sam iskusila bila je ta da napokon počnem živjeti život u svojoj koži, a ne u tuđim očima. Bilo je teško, još uvijek zna biti. Ali vrijedi svakoga trenutka rada i učenja.
Jugoslavenski narodi su mislili da glasaju za državu koja će biti ‘njihova’, a glasali su za državu kapitala. Englesko radništvo glasalo je protiv neoliberalizma, za koji misle da je ‘evropski’. A on je ustvari britanski izvozni proizvod, kaže Rastko Močnik
U knjigama PostKapitalizam: vodič u našu budućnost Paula Masona i Izmišljanje budućnosti: postkapitalizam i svet bez rada Nicka Srniceka i Alexa Williamsa zagovaraju se stvari za koje smo verovali da su nestale sa levičarskog repertoara krajem 60-ih godina prošlog veka: tehnološki optimizam, futurizam, programi i zahtevi, umesto prostog dokumentovanja propadanja i protesta.
Ubrzao sam korak, kad je isti glas za mnom povikao još glasnije, „ustaški klaunu i…“ – tu će Hasanbegović staklenim očima pogledati ravno u suca – „ideološki jednorože!“. Težak uzdah poput ispunit će sudnicu poput kakvog tmastog oblaka, iskidanog munjama reskih krikova i jecaja iz publike. Sa stenografskog stola opet će se začuti samo tupo: „tup“.
Island je u svakom pogledu globalni lider u feminizmu koji u ovoj otočnoj zemlji ima dugu i burnu povijest. Legendarni marš za ravnopravnost spolova iz 1975. označio je prekretnicu i prokrčio puti zboru prve predsjednice na svijetu, kao i aktualnom, sve masovnijem pokretu #FreeTheNipple koji ruši rodne stereotipe.
I što bi Izet Fatlinović bio luđi, popularniji i poštovaniji od mene pomislio je Mustava ex reis Cerić i opalio- Neka bude HIŽASLAV! Eno je već i Selma Bajrami leži na nekoj plaži prepoluzviježđena u Selmu Hižaslavi.