... Svijet je surov, ljudi isto tako. Svi su pod svojim krovom podjednako sebeljubivi. Crkva tu nije postigla gotovo ništa. Nije uspjela da ukroti u čovjeku životinju.
Tko god da me sutra pita za Hrvatsku, pokazat ću mu divne fotografije na kojima veliki hrvatski domoljub i načelnik Bilica, potomak biličke antifašističke loze Carevih, bez građevinske dozvole otvara mul s imenom ministra države koja je Bilice izručila Talijanima i četnicima, pozirajući pritom u tijesnom, šminkerskom dresu – američke ragbi reprezentacije
Naš srednji vijek više je u žanru zbirki mitova i legendi i nacionalnih sanovnika, nego što pripada udžbenicima povijesti. Ako se iz tog doba ponešto i otkrije, mi to potisnemo jer nam ne odgovara. Srednji vijek gluh je i nijem za pitanja koja nas najviše zanimaju: što je u tom vijeku hrvatsko, a što antihrvatsko? Ili što je bošnjačko, srpsko… U tom pogledu stećci su vrlo karakterističan srednjovjekovni artefakt.
O novoj knjizi Branislava Jakovljevića: Ono što najviše impresionira je da, iako je pisana iz ugla teoretičara performansa, ona je i precizna analiza ekonomske i političke propasti Jugoslavije
Svaka naša promjena dolazi iznutra. I moja je. Okusila sam ih stotine do sada. Jedna od najizazovnijih promjena koje sam iskusila bila je ta da napokon počnem živjeti život u svojoj koži, a ne u tuđim očima. Bilo je teško, još uvijek zna biti. Ali vrijedi svakoga trenutka rada i učenja.
Jugoslavenski narodi su mislili da glasaju za državu koja će biti ‘njihova’, a glasali su za državu kapitala. Englesko radništvo glasalo je protiv neoliberalizma, za koji misle da je ‘evropski’. A on je ustvari britanski izvozni proizvod, kaže Rastko Močnik