Nerijetko me ovo pitaju, a kada iznesem svoj stav, mnogima se, a poglavito domorodcima Zapadnih demokratija, promijeni facijalna ekspresija baš kao da sam izgovorio najskaradniju primjedbu ili svetogrđe.
Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, prešao je put od izdajnika svoga naroda do možda poslednjeg velikosrpskog vođe. Svu tu transformaciju doživeo je za dvadesetak godina, a ostaje pitanje da li je do ovakvih zaokreta u njegovoj karijeri došlo zbog promene uverenja ili zbog procene da je nacionalizam u BiH jedina dobitna kombinacija za osvajanje vlasti.
U boga Janusa dva, u Dodika tri lica razdanila su ga kao neprikosnovenog lidera u Republici Srpskoj sa neograničenim izgledima, uprkos pozivu iz Tužilaštva BiH, da uknjiži još jednu pobedu, sledeće nedelje, na lokalnim izborima.
Dodik je poručio da je „moguć i referendum o osamostavljivanju RS“. Vučić – da je „najvažnije da je sve proteklo mirno“. EU je poručila da „ne priznaje referendum“. Rusija „stavlja tačku na to pitanje“. Stejt department je u kontri, naravno. Bošnjački političari u BiH pozivaju na sakcije protiv Dodika. Tužilaštvo u Sarajevu najavilo „saslušanja osoba zbog kršenja odluke Ustavnog suda BiH“. A narod? Kako živi?