Lokalni izbori koji su održani, a zahvaljujući Srebrenici i Stocu još uvijek nisu završeni, nisu donijeli ništa novo, ni dobro ni loše. Oni su samo, retorički i emotivno, osvježili STARE sentimente i ohrabrili nove tlapnje za preddejtonskim poretkom, koji smo kolokvijalno zvali ratom
Kod nas se provlači neka priča da je Tramp kao neki američki Šešelj, i vidim kako bi to mogao da pomisliš, ako si urbani trendseter gou-geter okrenut zapadu i kapiraš da su Srbi marva koja voli jaku ruku i diktatora i glasala bi za Šešelja samo da ih je malo manje blam toga da im predsednik bude kiseli krastavac iz Fukušime sa cvikerima.
Gospođo, biste li nam dopustili da uđemo kroz ovu Vašu kapiju, da priđemo bliže ovoj tabli? To Vas molimo jer je ona po kojoj Vaša ulica ima ime bila naša drugarica. Samo uđite, slobodno uđite. Ulazimo, a gospođa na balkonu odgovara nekome nevidljivom i nečujnom iz sobe iza svojih leđa: ‘Poznavali su ženu, bre!’
Ono što u svemu ovome na neki nastrani način veseli je činjenica da je među svim ovim državama tek sada postignuto istinsko bratstvo i jedinstvo regresije, o čemu kolektivni odnos prema Oliveru Frljiću i njegovim predstavama svjedoči bolje od ičega.
Doći ćemo u situaciju da se borimo apsolutno za goli život. I biće kasno za sve političke opcije i obećanja - kaže naš proslavljeni akademik i dramski pisac Duško Kovačević.