Uvod: Zostavljala je država rudara svog godinama, sistematski ponižavala, a onda kad je rudar njen mislio da se izvukao iz državne jazbine jalovih propisa, zadala mu je smrtni udarac. Penzije nema, pa se ti ubij Šišiću!
Oj Aleče, svih Slovena nado, tebe voli i staro i mlado. Tebi će tvoj Vladimir dati raketnih sistema, Hrvate da mlatiš. Daću ti još i cevi pune gasa, da toplanama srbskijem talasa. Sve to zato jer naslednik mi treba, kad se uzvinem put pravoslavnog neba.
Nijemci, naime, velikom većinom druge Nijemce, velike i male, darivaju – knjigama. Knjiga je, naime, iz njemačke perspektive savršen dar, knjiga je poruka, ona nije samo dar nego je i meta-dar, dar poslije dara, dar u daru… Poklanjajući nekom knjigu, vi se ciljano obraćate upravo njemu.
Jer, kad si dijete od sedam godina, sve jednako ti krči stomak kad danima ne jedeš, da te sedam puta pop i hodža obilaze i da ti roditelji na sedam izbora za Bakira, Milu i Dragana glasaju. Jebi ga, ne možeš pobijediti biologiju praznog želuca i glave pune ništavila.
Odlazim u Australiju i ne vraćam se više. Ako mi porodica i samo nekoliko prijatelja bude previše nedostajalo, potrudiću se da dođu kod mene i posete jedan od najlepših kontinenata na svetu...
Gledao sam dvije ruže, dvije ruže kako venu, vidio sam našu ljubav, vidio sam drugu ženu, pjevao je jedne jeseni, usred smoga i teške sarajevske magle, Mahir Paloš iz japanskog Sanio tranzistora koji je stajao na kuhinjskom prozoru u ulici Miladina Radojevića broj 23.