Mnogi od današnjih ljudi misli da je ono
što postoji nekada nastalo ni iz čega. Ta misao nije bila podjednako
raširena među Grcima. Iz nekog razloga su smatrali da to “nešto” oduvek
postoji.
Kako je sve moglo nastati ni iz čega
nije, dakle, bilo ključno pitanje. Grci su se pitali kako voda može da
se pretvori u živu ribu i kako beživotna zemlja može da se pretvori u
visoko drveće i jarko šarene cvetove. A da i ne govorimo o tome kako
jedno malo dete može da nastane u stomaku svoje majke!
Filozofi su svojim očima videli kako se u
prirodi neprestano događaju promene. Ali kako su te promene moguće?
Kako nešto može da se od jedne tvari pretvori u nešto sasvim drugo – na
primer život.
Zajedničko svim prvim filozofima je bilo
da su smatrali da mora postojati neka određena pratvar koja čini osnovu
svih promena. Teško je reći kako im je to palo na pamet. Mi samo znamo
da se razvila predstava o tome da postoji neka pratvar koja se na neki
način skriva iza svih promena u prirodi. Po njima, moralo je postojati
“nešto” iz čega sve proishodi i čemu se sve vraća.
Za nas nije najzanimljivije do kojih su
odgovora stizali ti prvi filozofi. Zanimljivo je koja su pitanja
postavljali i za kakvim su tipom odgovora tragali. Nas više zanima kako
su razmišljali nego šta su mislili.
Možemo utvrditi da su postavljali
pitanja o vidljivim promenama u prirodi. Pokušavali su da pronađu neke
večne zakone prirode. Želeli su da shvate zbivanja u prirodi ne posežući
za nasleđenim mitovima. Pre svega su pokušavali da shvate prirodne
procese proučavajući samu prirodu. A to je nešto sasvim drugo nego
objašnjavati munje i gromove, zimu i proleće zbivanjima u svetu bogova!
Na taj način se filozofija oslobodila
religije. Možemo reći da su filozofi prirode učinili prvi korak ka
naučnom načinu razmišljanja. Time su dali podstrek kasnijem razvoju
prirodnih nauka.
Najveći deo onoga što su filozofi rekli i
napisali, izgubljeno je za poznija vremena. Ono malo što znamo, nalazi
se u Aristotelovim spisima (Ἀριστοτέλης, 384. pne. – 322. pne.), a on je
živeo par stotina godina nakon prvih filozofa. Aristotel upućuje samo
na rezultate koje su prethodni filozofi postigli. To znači da mi ne
možemo uvek znati kako su stizali do svojih zaključaka. Ali mi ipak
znamo dovoljno da možemo tvrditi da se “projekat” prvih grčkih filozofa
sastojao od pitanja o pratvari i promena u prirodi. “
Justejn Gorder – “Sofijin svet”