Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Danas, kada se nanovo budi plam svetih srpskih ratnika u nama, kada smo spremni za konačno osvajanje svih okupiranih srpskih strana sveta, preko nam je potrebna nova srpska desnica, da je dižemo uvis, poput slavnog đenerala Milana Nedića, u prisustvu pedera ili crnaca na terenu fudbalskome.
Jezik je javno dobro. Jednako pripada svima, i pjesniku-jezikotvorcu i onome koji je u ovom jeziku izgovorio samo riječ mama, a poslije nijednu više. Samo jedan je način da se uskrati pravo na jezik: smrću! Jezik ima početak u riječi mama, ali nitko nije došao do njegova kraja. Jezik je beskrajan kao vasiona. U jeziku je Bog.
Evo gde se kao planeta nalazimo ove 2018: posle svetskih ratova, revolucija i međunarodnih samita iz prošlog veka živimo u svetu u kojem šačica neverovatno bogatih pojedinaca ima nesrazmerno visok nivo kontrole nad ekonomskim i političkim životom globalne zajednice.
Šta je politika identiteta? Da li je to deo društva koji ne volite, ali koji se za svoje interese bori kao i vi za vaše. Ili je u pravu Mark Lilla kada kaže da je to „pseudopolitika samoživosti i sve užeg samodefinisanja“.
Oni koje je turska vojska napala su, rekosmo, takođe muslimani, ali oni nemaju ambasadu u Sarajevu i njihovom lideru Alija Izetbegović nije u amanet ostavio Bosnu. Reklo bi se da su u pitanju manje vrijedni, nekako pogrešni muslimani