Dobro, ići će. Staće na čelo kolone. Šta će, mora. Nema ko drugi. Njegova lista zvaće se po njemu. Da je pravde nebeske, pa da na ovome svetu nema nikoga do sedam i po milijardi Vučić Aleksandara, ali avaj, nije tako.
Zato što su vam neki tetovirani ljudi u maskirnim uniformama, naoružani dugim cijevima, pobili familiju i zapalili kuću nije razlog da do kraja života poprijeko gledate sve tetovirane ljude u maskirnim uniformama sa dugim cijevima, naročito kada dolaze iz zemlje iz koje su stigli i oni koji su vam okrastili porodično stablo, naročito kada nose iste zastave i pjevaju iste pjesme kao oni
Njegova teorija je zanimljiva i zato što je formulisana u isto vreme kada su o imperijalizmu pisali Lenjin i Rosa Luxembourg. Poznavao je njihove radove i reagovao na iste događaje kao oni.
Ana Muzičuk moja je heroina za ovaj dan. A možda i za mjesec, godinu. Kad god je se budem sjetio, pomišljat ću da bih bio ponosan da sam učinio ono što je učinila ona.
‘Bit će valjda da si zato, zato što si prevelik i predrag za jedan ljudski život, otišao ranije nego što je red. Ti, uostalom, za takav red nikada nisi mario. Prevelik, prehrabar, prejak, prevoljen, predivan, predobar. Predrag’, riječi su kojima se od Predraga Lucića oprostio Boris Dežulović
U raspravi o novoj seriji Nemanjići fokus je, po običaju, na pogrešnom mestu. Glavne teme u javnoj raspravi o serijskom programu RTS-a treba da budu transparentnost u odlučivanju i tokovi novca.
Nego, šta ćemo sa Tomašicom, Srebrenicom, šta ćemo sa Korićanskim stijenama, sa Manjačom? Šta ćemo sa svim tim sillnim toponimima, koji i danas sablasno zvuče, utjeruju strah u žile, a nalaze se u Republici Srpskoj? Hoćemo li kosti desetine hiljada Bošnjaka i Hrvata prisajedinjavati sa Srbijom?