Predstava Konana u Begovoj džamiji: Zašto se tursko čišćenje granice razlikuje od čišćenja granice na Drini?

Čitamo vijest: „U dvije najpoznatije sarajevske džamije u petak je
održana molitva za vojnike vojske Republike Turske i njihovu kampanju u
Siriji“.

Dalje čitamo da je „molitva održana na prijedlog atašea za vjerska
pitanja u ambasadi Republike Turske u BiH Hasana Atlija. Podsjećamo,
ataše za vjerska pitanja u ambasadi Republike Turske u BiH Hasan Atli
održao je prije nekoliko dana sastanak sa reisu-l-ulemom Islamske
zajednice u BiH Husein ef. Kavazovićem, tokom kojeg ga je informisao o
dešavanjima na sjeveru Sirije“.

U Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji su, dakle, proučene dove „u znak podrške akciji Maslinova grana“.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

NIŠTA NIJE BITNO

Do trenutka kada je objavljena vijest, Maslinova grančica je sa ovoga
na onaj svijet pomela nekoliko stotina vojnika i pedeset civila, među
njima i djece.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ubijeni su, uzgred budi rečeno, baš kao i ubice – muslimani, mada
to, očito, nije bitno. Jer da jeste, zar bi se u sarajevskim džamijama
održavale molitve u znak podrške ubijanju muslimana?

Ubijeni su, uzgred budi rečeno, i ljudska bića. Mada ni to, očito,
nije bitno. Jer: zar bi se, da jeste, u sarajevskim džamijama održavale
molitve u znak podrške ubijanju ljudi?  

Maslinova grančica je, uzgred budi rečeno, vojna akcija, dakle rat.
Ali ni to nije bitno. Jer da jeste, zar bi se u sarajevskim kućama
religije mira održavale molitve u znak podrške ratu?

Oni koje je turska vojska napala su, rekosmo, takođe muslimani, ali
oni nemaju TIKA-u, nemaju ambasadu u Sarajevu i njihovom lideru Alija
Izetbegović nije u amanet ostavio Bosnu. Reklo bi se da su u pitanju
manje vrijedni, nekako pogrešni muslimani.

Ono što naročito razgaljuje dušu i zaslužuje divljenje je činjenica
da je islamska zajednica u zemlji na koju je devedesetih izvršena
agresija podržala tursku agresiju na Siriju. To znači da za tu islamsku
zajednicu postoje ispravne i pogrešne agresije, pri čemu one ispravne,
dakako, i  nisu agresije, nego iznuđene i legitimne vojne akcije. To
nije ekskluzivan stav: jednako su devedesetih – a i danas – razmišljali u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi i katoličkoj crkvi u Hrvata. I za njih je
agresija na Bosnu bila iznuđena i legitimna vojna akcija.

ŠTA JE ISPRAVAN STAV

Ako je to ispravan stav, onda je stav srpske i hrvatske crkve o
agresiji na Bosnu bio ispravan. Ako taj stav nije ispravan, onda je stav
islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o agresiji na Siriju pogrešan.
Postoji, naravno, i treća, doduše etički i logički neodrživa, ali u
praksi uvriježena mogućnost: da je jedan te isti stav pogrešan kada ga
zauzmu vjerski lideri Srba i Hrvata, a ispravan kada ga se drže vjerski
lideri Bošnjaka.

Svijet je beskrajno složen. Kada Erdogan kaže da će „Turska očistiti
granicu“ to je, jasno, posve drugačije i neuporedivo sa akcijom
„čišćenja“ granice na Drini koju je sprovela Srbija.

Ima u Miliusovom remek-djelu „Konan varvarin“ scena u kojoj
inferiorni i ponizni Konanov pratilac, nakon što umre herojeva dragana,
rida nad sudbinom žene koju je jedva poznavao. Kada ga pitaju zašto roni
suze, on kaže: „On je Konan, on nikad ne plače. Ja plačem za njega“.

Ono što se desilo u Sarajevu bilo je to: Predstava Konana u Begovoj džamiji.

 

Izvor

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije