Ne želim izreći kako je BiH postala dominantno fašističko društvo, ali da joj takva opasnost sve snažnije prijeti, to je teza od koje ni sam ne bih pobjegao.
Onaj ko se usudi da kritikuje partije na vlasti tretira se kritičarem nacije/naroda, jer su one svoje programe obogatile i vezale za etničku osnovu, koja je opće svojstvo političkih partija u BiH.
Fašizam nije „upokojen“, opasnost od njegovog povratka je sasvim realna. Međutim, za razliku od izvornog fašizma i nacizma, koji su se relativno brzo rasplamsali, novi fašizam se sporo razvija, pa ga zato zovu „puzeći fašizam“.
Sve je pokrenuto početkom devedesetih, znanim sloganom: „Naš cilj je da mi dostignemo svoju prošlost...“ Tada su, u ime pomenutog cilja, vođeni krvavi ratovi, etnička čišćenja, „preseljavanja“ naroda, genocid (onaj u Srebrenici, a možda i više njih)..
U srcu Banjaluke stoji spomenik koji sabira u sebi duh prostora u kojem je bio smješten. Njegov značaj nije samo vjerski i istorijski, nego prije svega kulturološki.
Evropa je pronašla svoj moralni Rubikon, granicu posle koje se komodifikacija više neće tolerisati. Crta u pesku koju Evropljani ni po koju cenu neće preći upravo je povučena.