Kolumne

Aleksićeva žena nije nastupila kao profesorka i suvlasnica profitabilnog biznisa, ne, ona je nastupila kao žrtva izdaje Milene Radulović, koju je opisala kao dugogodšnjeg apostola te njihove crkve, koja je boga prodala kao Juda Iskariotski.

Ovo je lična priča. Ovo nije politička priča. Osećam gađenje i prezir prema svima koji od ličnih priča prave političke.

Pisac i grad, to je gotovo posebni status; jedva se može naći pjesnik koji se nije baktao gradom kao poetskom temom, opjevao njegove čari, njegove tajne, ovjekovječio ga ili udario na njegove mitove.

Poznato je da moć ima afrodizijačko dejstvo. Osećaj moći se poredi i sa dejstvom kokaina.

Ja sam Daru vidio mnogo puta poslije toga puta na Petrovu goru. Nikada je nisam pitao ništa o pokolju žitelja sela i zaseoka Kordunskog Ljeskovca. Prihvatio sam da ona neće da o tome priča, da ne kvari sjećanje na prvih deset i po godina života

Ovih dana obeležavamo 150. godišnjicu Pariske komune koja je poživela ravno dva meseca i 10 dana (od 18. marta do 28. maja 1871). Lako je danas reći da su komunari bili osuđeni na propast.

Sad kad je dodjela Oskara završena ostavivši mnoge razočarane ili ushićene time da film ‘Quo vadis, Aida?’ nije ovjenčan tom nagradom, nije zgorega ukazati na naš kontinuirani sukob s realnošću…

Кoju bi korist građani Republike Srpske imali kada bi se ujedinili sa Srbijom?

Povodom dvije godine od premijere predstave "Da li bi htela da se još po nekad nađemo", koju su Ramiz Huremagić i Ana Isaković, žrtva silovanja, zajedno pisali, a režirao Ninoslav Šćepanović.