Kolumne

Porodica nisu samo mama, tata, bata i seka (pas i kravata). Nijedna nije manje porodica zato što nema sve zahtevane članove. One žive na beogradskim, niškim, subotičkim, lozničkim spratovima.

Mi smo u BiH, fašističko društvo već 30 godina ili tri decenije, ako to zvuči manje brutalno. Upravo bi se ova godina mogla uzeti kao taj nesrećni jubilej od 30 godina dolaska fašizma u Bosnu i Hercegovinu.

Ne želim izreći kako je BiH postala dominantno fašističko društvo, ali da joj takva opasnost sve snažnije prijeti, to je teza od koje ni sam ne bih pobjegao.

Kako možemo definirati totalitarizam?

Onaj ko se usudi da kritikuje partije na vlasti tretira se kritičarem nacije/naroda, jer su one svoje programe obogatile i vezale za etničku osnovu, koja je opće svojstvo političkih partija u BiH.

Fašizam nije „upokojen“, opasnost od njegovog povratka je sasvim realna. Međutim, za razliku od izvornog fašizma i nacizma, koji su se relativno brzo rasplamsali, novi fašizam se sporo razvija, pa ga zato zovu „puzeći fašizam“.

Fašizam je negde drugde

Sve je pokrenuto početkom devedesetih, znanim sloganom: „Naš cilj je da mi dostignemo svoju prošlost...“ Tada su, u ime pomenutog cilja, vođeni krvavi ratovi, etnička čišćenja, „preseljavanja“ naroda, genocid (onaj u Srebrenici, a možda i više njih)..

Ma koliko se trudio da izgleda, a možda i samog sebe uveravao, da je ravnodušan prema aplauzima ili zvižducima, biće da svaki pisac ipak...