Možemo govoriti jedino o podeli na one koji i dalje veruju u zadatak novinarstva i one koji su se svesno, a iz lukrativnih razloga, odrekli profesije i iz novinara mutirali u piarove, čitače saopštenja i portparole vlasti.
Pre neki dan pričam s prijateljem na ulici i kao u šali, a u stvari mrtav ozbiljan, pitam šta ćemo mi s tim Beogradom na vodi? Hoćemo li da rušimo to kad oteramo ove ludake s vlasti?
„Ako u Hrvacku uđe stodvajs izbi, a pandurija uvati njih devedes i vrati ih priko granice, i ako šezdes krvnički isprepička, koliko ih je uspilo uć u Hrvacku bez da ih je pandurija uvatila?“
Sjećaš se kako sam se bojao kad si trebala da me predstaviš svojim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijediš da nisam baš toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom može proći ruku pod ruku kroz prometnu ulicu...
Glavna tema Gurninih romana je egzil, odnosno izbeglištvo i sve što ono nosi. Izbeglice iz Afrike „ne dolaze praznih ruku!“, ponavlja nobelovac pozivajući Evropu da dolazak izbeglica iz Afrike posmatra kao bogatstvo.