Demokratija, sloboda, jednakost i prava čovjeka u današnjoj Evropi nisu univerzalne vrijednosti, već su pretvorene u nacionalno ograničene monete čija vrijednost zavisi, osim od cijene gasa, nafte, litijuma… i od broja leševa – ako može tuđih.
Ako se i milijarderi izvan Rusije mogu opisati kao oligarsi, da li insistiranje zapada na pridevu ruski znači da su „naši“ oligarsi zbog nečega bolji? Ovde zalazimo na etički nesiguran teren.
Nesretna je i ukleta zemlja, čije sjeme klija na drugome kraju svijeta, čiji plodovi dozrijevaju na kredencima nepoznatih soba i čije se grane savijaju u hladu tuđinskih avlija!
Tata je rekao: „Ama bombizavaju se na iljadu kilometri od nas! Koga na svitu boli kurac za Hrvacku? Neće bit nikakvih sranja, samo ću ja u Lidlu iskesat cilu plaću za kupit zalihe!“
Mnoge stvari tu nisu jasne. Najpre, zašto je Rusija pristala na poniženje da preko prosrednika uplaćuje novac u američku Sitibanku, nadajući se da će joj Amerika dozvoliti da taj novac uplati? Naravno, manje je čudno bilo to što su Amerikanci uplatu odobr
Američki državni sekretar je 1990. pitao Gorbačova da li bi Sovjetski Savez pristao da se povuče iz Istočne Nemačke ako bi SAD garantovale da se Nato neće pomeriti ni za jedan pedalj ka istoku.
Ovo nije repriza Hladnog rata. Ovo je novi sukob za postizanje globalne prednosti. Ako ima mesta poređenju, ovaj trenutak je sličniji prilikama u Evropi pre Prvog nego posle Drugog svetskog rata.
Istinu o zajednici ovde otkriva kriminalac i ubica, a ne bogati borac za pravdu i osvetnik na strani dobra. Korumpiran je čitav sistem, a zlo se spušta s vrha hijerarhije vlasti ka osnovama društva.