Kolumne

Američki državni sekretar je 1990. pitao Gorbačova da li bi Sovjetski Savez pristao da se povuče iz Istočne Nemačke ako bi SAD garantovale da se Nato neće pomeriti ni za jedan pedalj ka istoku.

Ne radi se tu o maskama, jer se maske uvečer skinu i pogledaš u lice svoje stvarne prirode sa kojom se trebaš izmiriti i kojoj se trebaš opravdati za sve te slojeve, kojima je prekrivaš iz dana u dan, kroz ono što se naziva ljudski vijek.

Balkan proizvodi više istorije nego što je u stanju da konzumira. Ima nečeg duboko istinitog u toj duhovitoj konstataciji.

“Sad moramo da krenemo”, rekla bi tada moja majka. “Gospode, kako se ovde brzo smrkava”.

Novinar? Takvo je nešto zaista postojalo?

Zelenski jedino je na Zapadu vidljivo lice Ukrajine. Ostale ne žele upamtiti. Izbjegavaju lica onih koji odlaze. Čuvaju se traume. Osim toga, Zapad ima taj tradicionalni problem s upamćivanjem lica i imena tih ljudi s Istoka, ljudi s granice.

Napeti triler tokom svečanog jurcanja baš brzog voza na liniji Beograd – Novi Sad – Beograd

Narod je usklađen sa vlašću sve dok ne dođe vrijeme da tu vlast spali, giljotinira, u kulu od lobanja ugradi ili na bandere povješa.

Zašto umjetnica mora biti zdrava? Pa zato što nema knjižicu, zato što umjetnica nema zdravstveno osiguranje.