U narativu na kome je izgrađen globalni ekonomski sistem došlo je do neočekivanog obrta. Bliži se kraju doba slobodnog protoka roba, kapitala i finansija uspostavljeno posle 2. svetskog rata.
Ono što će ostati zapisano jeste sramna činjenica da se u osudi ovog nacrta nije javnosti obratio niko od univerzitetskih radnika, ljevičara ili desničara nego su cijelu ovu situaciju posmatrali i posmatraju u tišini, ćuteći, tako da je Univerzitet, koji bi trebalo da je temelj slobode jednog društva, sam sebe ćutnjom pretvorio u najvećeg branitelja ovog nakaradnog sistema, što najbolje pokazuje i svjetska rang lista na kojoj se nalazi na dubokom dnu.
Aleksandar Trifunović pristojan je građanin. Jedan od sve malobrojnijih koji ima svijest ne samo o etničkim i vjerskim razlikama među građanima svoje zemlje, nego i o tome da nije dopustivo u moralnom ili u bilo kojem drugom smislu hijerarhizirati njezine narode.
Uvijek su tu teze o tome da su koncerti preblizu bitnih datuma iz rata ili da takvoj vrsti muzike nije mjesto u Hrvatskoj, a iza svega stoji, da se ne lažemo, nacionalistički hejt prema Srbima.
Ako su najbolji pisci ruskog realizma, kako je tvrdio Dostojevski, izašli „iz Gogoljeve kabanice“, neću pogriješiti ako kažem da su najbolje suvremene spisateljice na prostoru nekadašnje Jugoslavije izašle iz Dubravkine krojačnice. Štoviše, iz te su krojačnice izašli i mnogi čitatelji i čitateljice kojima su knjige Dubravke Ugrešić formativno odredile odnos prema literaturi