Ulazeći svaki put u taxi, sigurno ste obratili pažnju na muziku koja se čuje u njemu. U većini slučajeva desi se da je to muzika koja vam u tom trenutku odgovara, ali postoji trenutaka kada je to ona muzika koja vas iritira, dovodi u situaciju pomišljate svakakve gadosti prema taxisti, pa čak i da reagujete da se stanica promjeni.
Ja sam srećan čovjek. Okružen sam dragim ljudima, radim posao koji volim i mogu slobodno da izrazim svoje mišljenje, svoj stav o temi koja me trenutno interesuje. Mogu, dalje da obrazlažem taj stav, da ga branim, da se korigujem. To me tjera ta saznajem što više, da se podrobnije informišem, da učim, da naučim slušati, ljude i njihove stavove.
Recimo odmah: moj statistički uzorak postao je tokom godina pozamašan. Odgovorno tvrdim da ovdje kvantitet iskustva zaista određuje kvalitet procjene. Nove epizode samo potvrđuju pravilo. A nova epizoda dogodila se nedavno…
Tri ključne odluke donesene krajem 2009 – ukidanje viznog režima, zahtev Srbije za članstvo u EU i odluka Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa ustavom Bosne i Hercegovine – značajan su impuls za zemlje Zapadnog Balkana u 2010. godini
Oberzdorf, sarma, ruska salata, pivo, Garmiš, mamurluk, pečenje, pivo, neki ljudi, taxi, stroboskop, Inzbruk, poduži boravak u wc-u i za mene je završeno novogodišnje bahaćenje.
Ne znam čemu tolika galama oko rezultata predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, kad je to - kako čitam u izvještaju Državnog izbornog povjerenstva - samo jedna od pedesetak država u kojima su Hrvati prošle nedjelje birali predsjednika.
Autor tvrdi da civilno društvo u BiH, uspostavljeno u procesu opće demokratizacije bh. društva, „pati“ od NVO institucionalizacije i ostaje u sferi pomoći, te se ne uspijeva artikulirati kao polje udruživanja raznih segmenata populacije radi političkog djelovanja u stvarima od zajedničkog interesa. Uvod
Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da je vreme da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”
Izjava Milorada Dodika da je granatiranje tuzlanske Kapije 1992. godine, u kojemu je poginulo više od sedamdesetoro mladih ljudi i djece, bilo inscenirano od bošnjačke vojske, te da su "navodne žrtve" bile dovezene iz kampa za obuku u Živinicama - gdje je beskrupulozna Armija BiH uvježbavala valjda tuzlansku djecu i djevojčice za specijalne operacije - nije vrijedna niti zajebavanja. I to ne samo iz pijeteta prema sedamdeset mladih života.