Kolumne

Jednoga septembarskog jutra 1933. godine u Ženevi je jedan Jevrejin iz gornje Šleske odgovarajući na ime Bernheim svjedočio pred skupštinom Društva nacija.

Sam dragi Bog pogledao je hrvatske i srpske novinare kad je svojim nevidljivim prstima miješao kuglice u ždrijebu Davis cupa, i kad je raspored natjecanja namjestio tako da pobjednik meča Hrvatska - Ekvador ide na pobjednika meča Srbija - SAD, i još da pobjednik na pobjednika ide u Hrvatskoj. Nije se još tako smirila mreža u beogradskoj Areni nakon Isnerova neuspješnog returna na Đokovićevu treću meč-loptu, a već su nabrijani novinari počeli prebrojavati mrtve i ranjene u četvrtfinalu Davis cupa u splitskoj Areni, nije sudac rekao ni "gem, set, meč", a već su mediji slali optužnice Međunarodnom sudu za ratne zločine na području Spaladium Arene.

Globalna istraživanja kažu da je Norveška najbolja zemlja za život.

Hapšenje Ejupa Ganića u Velikoj Britaniji već sada je veliki uspeh za Srbiju. Sudeći po samoj činjenici da sam upravo dao intervju o ovom slučaju za kineski vesnik, hapšenje Ganića je uspešno zasenilo početak suđenja Karadžiću.

Evo ga 8. mart. Još jedan u nizu sa sličnom ikonografijom. Ulice pune cvijeća, žene u minjacima, muškarci u odijelima, djeca sa poklončićima, gradovi oblijepljeni plakatima prsatih pjevačica reklamiraju njihove nastupe po ofucanim, još ne privatiziranim hotelima.

Ako nam je društvo i dalje duboko patrijarhalno – a jest, ako je duboko nepravedno prema ženama u praktički svakom smislu – a također jest, kako to da one kojih se to direktno tiče, preko čijih se pleća i plaća sve prelama i slama, ne pokazuju nikakav tračak pobune? Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati čak više niti same sebe?

Pokret muškog otpora je nezaustavljivo krenuo. Da muškarci podižu glavu diljem naše domovine, uvjerilo me je pismo redovitog čitatelja ove poučne kolumne, Korčulanina Ivana M., zvanog Šmajser, u kojem me izvještava da je u našem popularnom turističkom odredištu nedavno osvanuo znakoviti grafit: «Pravi muškarac nije onaj koji se ujutro brije, već onaj koji u to vrijeme čisti dlake iz zuba.» Šmajser me zamolio da napišem još jedan tekst o pravom muškarcu, svjestan da se radi o vrsti u izumiranju, koja stoga zaslužuje da je se detaljno opiše.

Cijela je zemlja Bosna sagrađena od priča sakrivenih pod naslagama historije, pa je rastvaranje tih slojeva nalik listanju velike knjige priča.

Ovih dana, što u raznoraznim pisanijama, što po mojim kolumnama,  provlači se riječ mediokritet. A riječi, kao riječi, imaju svoj život. Nekad vas preuzmu i same naprave temu.Kako su me progonili mediokriteti, ko su oni, jesam li ja jedan od njih? Puno pitanja...Valja mi početi.