Budući da se neprestano ponavlja kako Rezolucija 1244 garantuje Srbiji suverenitet i teritorijalni integritet, možda ima smisla ukazati na činjenicu da ni o kakvoj garanciji ne može biti reči.
U zemlji, koja je daleko je od svega toga, mnogima je preživjeti idućih deset dana nemoguća misija, a kamoli sljedeće desetljeće, jer 20 godina stojimo na mjestu. Bez objašnjenja.
Evropska kriza je direktna posledica kraha iz 2008. Kad je Lehman Brothers bankrotirao, čitav finansijski sistem počeo je da se urušava, i morao je biti stavljen na veštačke aparate za održavanje života. To je urađeno tako što su bankarski i drugi krizni krediti zamenjeni državnim kreditima. Na jednom upečatljivom sastanku evropskih ministara finansija u novembru 2008, učesnici su se složili da se ne sme dozvoliti propast finansijskih institucija značajnih za funkcionisanje finansijskog sistema, a njihov primer sledile su i Sjedinjene Američke Države.
Postoji nešto zavodljivo u gnušanju. Odabereš predmet svog gnušanja, po mogućnosti nekog ili nešto što je neodbranjivo, i onda se istreseš do kraja. Ponavljanje je naročito poželjno. Stereotip se održava stereotipnim ponašanjem. Ponekad se i umoriš od inače dragog gnušanja, ali onako preko jezika izmrmljaš redovitu porciju u svakoj prilici, čisto da potvrdiš da se stereotipi uglavnom ne razbijaju.
Rat je uništio industriju, nestalo je socijalizma, pa je drveće prolistalo, a garež više ne prekriva travu. Bosna je nakon rata postala zemlja jednobojnih cjelina, u kojoj više ništa, osim ćilima, nije šareno. Tako su se i ovdje prorijedili moji rođaci – nešto je poumiralo, nešto je izbjeglo u Kanadu – a, paradoksalno, više je šarenila, više kolorita, bilo u zeničkoj i kakanjskoj predratnoj sivoj, nego u poslijeratnoj, probeharanoj, zelenoj.
Uspeo sam nekako da bacim pogled na tu knjigu onog krvoloka Milana Lukića; poslao mi jedan dobri čovek elektronsku verziju. Valjda i zbog toga deluje nestvarno. Volim da knjigu držim i premećem po rukama, pravu knjigu, to jest. Da savijam ćoškove, da podvlačim i već to što neke ljude užasava. Međutim, osećanje nestvarnosti u ovom slučaju potiče ne od PDF formata, nego od nečeg mnogo većeg. Od Zla.
Počela je okrugla, svečana i dostojanstvena dvadeseta hrvatska jesen. Obilježavamo i obilježavat ćemo dvadesete godišnjice bitke za Šibenik, bitke za Dubrovnik, bitke za Osijek i ostalih naših slavnih bitaka, uključujući i majku svih bitaka, bitku za Vukovar.
Juna 2001. godine, nasred Trga republike mog prijatelja Igora napala je grupa golobradih huligana i pristalica Obraza i Svetosavske omladine (što mu, kad malo bolje razmislim, dođe na isto). Oborili su ga na zemlju i zasuli kišom udaraca. Tukli su ga čime su stigli, motkama, štanglama, lancima, neprestano ga pri tom, onako - svetosavski šutirajući u glavu, lice, stomak, leđa, gde god