Zaključak ovog teksta je da su u novim udžbenicima istorije u Srbiji zadržana tumačenja raspada Jugoslavije koja su se mogla naći u udžbenicima iz Miloševićevog vremena. Sam rat 90-ih predstavljen je kao posledica separatističkog delovanja slovenačkog i hrvatskog rukovodstva. Ratni zločini se u udžbenicima priznaju, ali su izjednačeni i prikazano je da su sve strane u tom ratu bile jednako za njih odgovorne.
Da je Bosna i Hercegovina prostor neviđenih i nečuvenih čuda, neuroazijski Bosneyland, mjesto veselog susreta vizantijskih kupola, dubaijskih zvonika, saudijskih minareta i egipatskih piramida, u čijim vječnim hladovinama ljudi po cijele dane ništa drugo ne rade doli domišljaju kako da sami sebi nekako otežaju život, opće je poznata i u znanstvenoj javnosti odavno prihvaćena činjenica.
Što Ceca nema? Ceca u cijeloj svojoj diskografiji nema nijednu pjesmu u kojoj se spominju Srbi i Srbija, otadžbina, rat, komunisti, masoni, ovi, oni. Što još Ceca nema? Ceca nema šanse da nastupi u Hrvatskoj.
Iz nekog razloga, naime, Hrvatima – najvećim domoljubima u cjelokupnoj povijesti domoljubavi - ništa hrvatsko nije dovoljno svjetski, pa sve uvećavaju u vlastitim ušima i krste “hrvatskim nečim”. Dalmacija, i sama odavno “hrvatska Azurna obala”, u toj je hrvatskoj frustraciji najmanje svoja.
Lep je prizor, dame i gospodo, u znojavom kozaračkom kolu koje cupka uz taktove nakaradne melodije skrpljene od „Internacionale“ i marša „Spremte se spremte, četnici“, pitoresknu gomilu jebenih igrača.
Svih ovih mirnih godina, od kojih je većinu HDZ bio dio vlasti, važio je i važi isti izborni zakon, koji je Lagumdžiji omogućio da mahom bošnjačkim glasovima osvoji mjesto hrvatskog člana Predsjedništva, te da ne izlazeći iz ustavnog okvira formira Vladu.
Među zemljama iz okvira nekadašnje Jugoslavije, Bosna i Hercegovina se politički razlikuje po mnogim što dejtonskim što povijesno naslijeđenim „specifičnostima”, od kojih nažalost ni jedna ne predstavlja nikakvu komparativnu prednost. A jedna od takvih poslijeratnih, baš dejtonskih specifičnosti potpuni je bosanski unikum, i ponaša se kao najopasniji društveni karcinom, koji ometa konsolidaciju na svim razinama života – od svakodnevnice do glavnih političkih procesa.
Hrvatski fašizam ima više pojavnih oblika, ali najčešće je poput košulje mrke boje koja se nosi ispod proeuropski skrojenog kaputa. Pokazuje se tek kada kaput biva svučen – kada se s neprijatnog otvorenog prostora uđe u topli interijer – pa nositelja dočekaju kućna atmosfera i poznati ambijent