Problematični međunarodni sporazum ACTA pristigao je u javnost Srbije gotovo istovremeno sa predlogom za ispitivanje ustavnosti Zakona o elektronskim komunikacijama i Zakona o Vojnobezbednosnoj i Vojno-obaveštajnoj agenciji – pre nešto više od godinu dana. Dok Ustavni sud o predlogu još uvek ćuti, celim svetom se šire protesti zbog potpisivanja i bliskog stupanja na snagu ACTA.
Sjećate li se predizbornog spota Kukuriku koalicije? Onog gdje nam u kratkim kadrovima kamera pokazuje život u nekoj bajkovitoj zemlji opće sreće, ljepote i radosti. Zemlji zelenih pašnjaka i obrađenih polja, u kojoj seljaci, ribari, radnici i umirovljenici izgledaju kao prva liga Hollywooda. Tako ondje John Wayne u praskozorje veselo pali traktor, a Robert De Niro istodobno s užitkom kantama ispire smrdljivu palubu ribarice. Brad Pitt se na dovratku poljupcem oprašta od Angeline Jolie i u besprijekorno ispeglanom plavom kombinezonu veselo odlazi na posao u sisačku željezaru.
Druga nedelja snežnih vejavica obeležena je poslovičnom nesposobnošću i tradicionalnom dezorganizacijom srpske koalicione vlasti. Ukupan utisak je pojačan i histeričnim izveštavanjem većine medija, koji se međusobno takmiče u preuveličavanju i dramatizovanju posledica koje predizbornoj Srbiji nanosi , usred zime kad mu vreme nije, novopromovisani srpski nacionalni neprijatelj br. 2 - sneg. Promaja je i dalje neprikosnoveno na prvom mestu...
Svaki klub u bivšoj Jugoslaviji, uostalom, ima po jednoga Mitka, nekog Nikolu Nikića koji nije znao da je utakmica s Prištinom namještena, pa je zabio za 4:3. Kad su ono navijači skakali od sreće gledajući kako suigrači trče za Nikićem u klupku slavlja, a zapravo su ga lovili po terenu da mu jebu majku što ih je skratio za po soma maraka.
Završila je tako i ova pokora, i što smo naučili? Naučili smo, recimo, što je ironija.Splićanima je temeperatura morala pasti do skoro minus deset, da bi shvatili kako je grad u minusu, i kako valja izaći na ulice.
Poraznije je ipak što je veliki broj stanovnika spreman da ih pravda, da im oprašta, progleda kroz prste i na sljedećem dijeljenju glasova ih dovede u poziciju da se mreškaju od pola sedam do osam na televizijskim ekranima. Zaiste, ako pogledate aktuelne ulične ankete, svi ti ljudi, pored uočljive bezvoljnosti, primjetno su ravnodušni na očaj nedjelovanja aparata kojeg hrane porezima. Čak pravdaju vlast kako ne može više u cijeloj 'ovoj situaciji'. Pa dobro