Sreća pa imam i druga Oskara, koji isto ne ide na časove. On i njegovi su Jevreji. Stari kaže da je i Marks bio Jevrej i da su oni najpametniji ljudi. Za njih nema vjeronauke, jer ih nije bilo dovoljno, ali Oskaru i ne treba jer najbolje zna sve odgovore iz svih religija. On meni kaže da se ne sekiram, jer da je to sve isto.
Svatko je, eto, sad vidio Osamu bin Ladena. Malo, malo, pa se otkrije da je netko slavan bio kod nas i ostao dužan neke pare. Iz Čokota kraj Niša, recimo, već godinama preko novina zovu Roberta de Nira da posjeti njihovo selo i vrati onih 470 dinara što mu je obitelj Radovana Đokića posudila kad je kao mladić 1967. autostopirao kroz Srbiju i ručao kod njih
Logika Nacionalizma je naime u tome da je spreman u ime ideje o Naciji žrtvovati narod u čije ime inače govori. Geslo radikalnog nacionalizma jeste: radije ništa nego narod takav kakav jeste. Radikalni nacionalizam zato uvijek završava u uništenju naroda, odnosno, ako se taj izjednači s idejama Nacionalizma, samouništenju naroda.
Osobi alergičnoj na penicilin od prve doze ne bude ništa, ali druga je može ubiti. Slično je i u Bosni sa institucijom entitetskog referenduma kad je riječ o nadležnostima koje nisu entitetske. Prvi referendum tu bi bio samo proba, drugi bi de facto bio o nezavisnosti. Dodik to zna i zato od najavljenog- prvog referenduma ne želi odustati.
Nepravedno bi bilo danas tvrditi kako je taj čovjek baš tako izabrao iz nekih svojih privatnih ili materijalnih interesa. Ne postoji ništa, osim ideala, makar i u najrudimentarnijem smislu, što bi nekoga tko je u Vaskovićevom društvenom okruženju, navelo da počne raditi za 60 minuta i da se bori protiv kriminala, nacionalizma, Milorada Dodika i svega onog što je većini svijeta u Republici Srpskoj milo ili blisko.
Stvar je više-manje dogovorena, ostalo je još srediti detalje, precizno uskladiti svjedočenja i razraditi neke taktičke manevre, ali široka društvena akcija definiranja strategije za obranu generala Ante Gotovine i Mladena Markača u žalbenom postupku uglavnom je uspješno završena.
Dijasporci su očajni ljudi, nasilno i brutalno istrgnuti iz bolne realnosti Bosne. Oni ne žive životom ove zemlje više, koliko god se trudili da budu dio nje.
Istrebljenje nenjemačkog stanovništva u II. svjetskom ratu, zaključuju autori knjige 'Vojnici – transkripti o borbama, ubijanju i umiranju', bilo je moguće upravo zato jer većina Nijemaca to nije doživljavala kao barbarski akt. Progonjena manjina prije toga bila je sistematski isključena iz društva.