Čovjek ustane, protrlja oči, krene se spremati za posao, stavi lončić na štednjak kako bi zakuhao kaficu i taman kad popije prvi gutljaj, razbudi se i skonta, ''A uh, pa ja sam juče dobio otkaz - 'ajde, brale, vraćaj se nazat u krevetac!'' Zato je himna našeg radnika postala ona: ''A šta da radim kad dođu neradni dani moji''. Refren glasi: ''Kukala mi majka!''
Srbija na poslednjim izborima nije izabrala stvarne promene – ona za njih nema snage. Ona tranziciju vidi kao UZROK problema, a ne kao njihovo rešenje.
Prihvatanjem kandidature za zajedničkog kandidata opozicije u Banja Luci pokazali ste da imate živce i stomak čvrste kao čelik, ali u narednom periodu ćemo vidjeti od čega je napravljen vaš obraz. Ipak imajte na umu da Pluton stoji uz vas i da će te bez obzira na ishod glasanja proći kroz regeneraciju i transformaciju sebe
Moj muž i ja, mi nismo poput vas. A kad sve potrošimo što imamo, prodat ćemo i kućicu u kojoj živimo i uvaliti se u neki moderni starački dom pa krenuti u kolicima na izlet u obližnji park ili kafić. Iz svoga ću novčanika do smrti izvlačiti samo keš ili karticu, nikad fotografije. Ja sam sebi svoja najdraža unuka. A kad umremo, muž i ja, djeci ćemo ostaviti dugove i pogrebne troškove.
Politika oslobođenja je kada studentice i studenti pozovu sve obespravljenje i ućutkane, sve koje kopaju po kontejnerima da bi jeli, sve koji od svog rada ne mogu da prežive—da zajedno na otvorenom i slobodnom univerzitetu misle kako da djeluju skupa da bi napravili promjenu koja će značiti smisleniji i kvalitetniji život. U suprotnom, univerzitet je samo aparat koji služi za proizvodnju gospodara—onih koji se svom žestinom i nasiljem obrušavaju na studente.
Pitanje “nebeske pravde” visi nad Srbijom: zašto bi baš građani ove zemlje imali privilegij izbora koji bi bili zanimljivi, uzbudljivi, sa pravim problemima i pravim ličnostima povezanim sa njima: nemaju ih Francuzi, pa zašto bi Srbi?