"Pogledajte ovo čudo!", pružio im Mujo naočale, i kako ih je skinuo – vidio da su Fata i Suljo i dalje goli. Zbunio se malo Mujo, pa vratio naočale na nos – Fata i Suljo opet goli. Opet ih skinuo – Fata i Suljo svejedno goli."O majku vam jebem!", bijesno opsovao Mujo, pa bacio naočale. "Jeftino kinesko govno, već se pokvarilo!"
To što je prljavštine ostalo i dolje – pa bacalo ljude u Kazane, tuklo zatvorenike i oslobađalo granape mješovite robe od viskotarifne robe... – jeste strašno, ali nije nešto što se ne može saprati, ako već i nije. Sarajevo, ono bolje Sarajevo, se uostalom suočilo sa najgorim od sebe puno prije i puno više od onih što su ga osudili na smrt.
Opsjednut nalaženjima načina da prekine sve mostove s prošlošću naroda kojemu pripada, progonjen sviješću da u njemu teče ista krv koja je tekla i venama Adolfa Eichmanna i da mu je otac bio simpatizer nacizma, nakon brojnih linija bijega Sjedinjene Američke Države ukazale su mu se ne kao mjesto gdje će započeti smirenu rekonstrukciju sjećanja, nego kao mogućnost da se živi bez sjećanja
Mislim da je problem vrlo konkretan – ako na izborima pobedi ono što smatramo ‘većim zlom’ (koalicija SNS-DSS-whatever, tzv. Mordorska koalicija), da li će posle 4 godine ostati išta od Srbije da se podigne iz pepela koji će oni ostaviti za sobom?
Mi rulja iz likovne smo nacalili se isprid radnika Dalmacijavina sa trasparemtima. Onda je moj drug Dino viknijo: 'Ajmo, ekipa, super trasparemti! Pet kuna komad! Nevjerovatno povoljno!' Onaj Kane Šteta je viknijo: 'Navali narode! Prilika koja se ne propušta! Ko oće jebat mater vladi za samo pet kuna?' Ja sam viknijo: 'Prvoklasna roba! Posebni popust za nezaposlene!
Naši sukobi su tako česti da se čini kako nikada i ne prestaju, i na neki način mi našu prošlost, našu istoriju ne samo da pamtimo, mi nju i dan danas živimo.