Od Boleta, nesretnog ljubitelja oružja pa sve do smjene jednog od najučenijih ljudi Srbije Sretena Ugričića - takav je krug obišla priča o terorizmu i teroristima u Banjaluci.
Ono što stranac i turista ne mora znati trebali bi znati penzionisani vojnici: zastava pod kojom traže svoja prava nije zastava pod kojom su se borili. Isplati li se živjeti od prošlog rata ili izlaz tražiti u budućem?
Naplatnicama, opuštaonicama, proširnicama i ispraznicama čuvari hrvatskog jezika bore se protiv “jugonacionalista”, mitskih čudovišta koja – baš kao i te nove riječi – postoje samo u njihovim glavama i nigdje više. Odavno jezik nije sredstvo sporazumijevanja među ljudima, već isključivo bojno polje protiv srpskih jezičnih agresora i njihovih pomagača, domaćih izdajnika “koji i danas mrze hrvatski jezik”.
Zamalo da mi, u poplavi zemaljskih vesti, promakne jedna vanzemaljska! A kakva bi to šteta bila! Dok mi ovde mislimo hoćemo li ili nećemo da izađemo na izbore, koliko će dinar da padne do sutra i koliko će još puta da poskupi benzin do kraja meseca, Feliks Baumgartner skače takoreći iz kosmosa pravo na Zemlju!
Pacijent se provlači između raznih medicinskih aparata i zakračunatih frižidera koji stavljaju dojam da su za otpad, samo što ih još nitko nije odvezao, do prostorijice u kojoj se ponovno prijavljuje sestri. U nekoj špajzici osvijetljenoj neonom sjedi mlada cura. Da, ima i kompjutor, ali nije sasvim jasno čemu služi..
Naoružan slavnom prošlošću i suočen s mizernom sadašnjošću, taj grad nema valjane strategije za godine i decenije koje dolaze, pa bi ga – gluho i daleko bilo – iz ove letargije mogla trgnuti samo kakva nova, kvalitetna opsada. Ali ko to da izvede?
Bivše multietničko Sarajevo je vrlo brzo nakon rata svoju stvarnu, a pakosnici tvrde lažnu kosmopolitsku legitimaciju, bacilo u Miljacku i predalo se u ruke nacionalističke bošnjačke politike.
U Hrvatskoj se i danas progoni riječi, što će reći da taj državni projekt unutar kojega etnički čisti pojedinci komuniciraju očišćenim jezikom, množe se u čistim posteljama, u očišćenim selima i gradovima (samo te mine!), štuju Boga svi do jednoga, svi istoga i svi na isti način svoji predaka, još nije potpuno dovršen.