Komadić kože penisa – predmet velike nacionalne kulturološke rasprave? Ma dajte, molim vas! Nedavna njemačka diskusija o sudskoj zabrani obrezivanja ustvari je politička rasprava, a poruka glasi: ako želite slijediti svoju iracionalnu i arhaičnu tradiciju, koja je k tome štetna i krši dječja/ljudska prava, odite doma - pa to radite tamo jer mi to ovdje nećemo tolerirati
Između silnih spinova, uskličnika i "priča", i to u onim ozbiljnijim dijelovima novina, ili informativnih emisija, pravu informaciju treba tražiti svijećom i rudarskom opremom. I nikad nisi siguran radi li se samo o običnom lažnjaku
U bivšoj zajedničkoj državi bila je poznata Titova doktrina općenarodne obrane po kojoj Jugoslaviji nisu potrebni nosači aviona, jer ima hiljadu otoka. Sa dva otočića, Bosna i Hercegovina – istina – ne bi mogla računati da je nadomjestila nosače aviona, ali mogla bi, recimo, riješiti problem Obalne straže: po Titovoj doktrini, zemlji sa dva otoka ne trebaju barem patrolni čamci. Mornari bosanske Ratne mornarice u punoj bi opremi sjedili na hridima Malog Škoja i presretali ribarske brodice ili ruske jahte, koje bi se usudile propelerom kročiti u bosansko teritorijalno more.
„A, ča ćeš, di je puno lipih divojaka, uvik je ludih mladića. A u nas u Makarskoj uvik je plaža puna lipih divojaka. A naši ih domaći galebari vole, a i Bosanci ih vole! A, volio sam i ja lipe divojke, tko ne bi. A priko dana igraju baluna i picigina, e, onda se navečer ponapiju i pobiju. Nije ti to nacionalizam, to ti je muško dokazivanje.“ Tako je na gradskoj rivi komentirao postariji barba Tonči česte tučnjave Bosanaca i domaćih na mjestu gdje ljetuje najviše građana BiH – u Makarskoj.
Četiri godine naših života su preduge, da ih političke persone ovako proćerdaju, u standardima, političkim agendama, novim političkim formulama, izlasku iz starih političkih kriza otvaranjem novih. Kažem četiri, jer nam je život sveden u izborni ciklus.
Zaista, teško da sam išta strašnije čuo u gotovo pedeset godina života u Splitu. Punk rock koncert usred Splita, buduće europske prijestolnice kulture, i to na Prokurativama, u samom hramu milozvuka, među starim Marmontovim arkadama koje još živo pamte refren „Ajda ajda opajda“ Tutti Frutti Balkan Banda i veličanstvene koreografije Duška Mucala!
Ako je protjerivanje jednih 40.000 genocid, valjda je to i protjerivanje drugih 40.000, inače, nema definicije, nema pravila, nema argumenata, nema logike, postoje samo emocije, bol zbog (svog) naroda, empatija baždarena na vlastite sunarodnike i apsolutna ravnodušnost, ako ne i mržnja, prema svim drugim.
Možemo mi do vijeka zatvarati oči ili ignorirati činjenice, ali Sarajevo je dominantno bošnjačko-muslimanski grad. Bošnjaci imaju apsolutnu većinu, potpunu političku moć, na javnim funkcijama ih je najviše, dok ritam grada funkcionira u skladu sa religijskim pravilima najbrojnijih među Sarajlijama.
U Sarajevu, u starom gradu, u Mahira u komšiluku, u hotelu, u prizemlju, u nužniku šolja. Kako bi trebalo biti. Ali vrli pišac neki u nuždi malo se zbuni kad uđe i skoro zaboravi rašta je i sporadi čega ušao.