Hrvatska ima izvanserijske sportaše i generale, ali nema svoju književnost, ni svoje nakladnike. Ova nam se misao opsesivno vraćala dok smo ovih sumornih novembarskih dana, pritisnuti niskim nebom i maglom, poput psihijatrijskih bolesnika u pidžamama i papučama, obilazili Interliber.
Činjenica da je Žalbeno veće odluku donelo većinom od samo jednog glasa pokazuje da je bilo suočeno sa stvarnim izazovom, činjeničnim i pravnim. Veće je nesumnjivo pred sobom imalo kompleksan zadatak, no nije učinilo uverljivim svoje ključne nalaze.
Neće Hrvatska biti bolja zemlja zato što je Ante Gotovina oslobođen svih optužbi na Haškom sudu. Hrvatska će biti bolja zemlja kada za zločine budu ispaštali oni koji su ih počinili.
Negdje intimno ti su pametnjakovići možda i malo zažalili kad vas je peteročlano Žalbeno vijeće Haaškog suda u petak konačno i neopozivo pustilo iz zatvora. Takva presuda nikako se nije uklapala u njihove teorije. Pokvarili ste im planove. Škoro će ponovno morati pjevati o konjima i snašama, a i biznis s majicama vjerojatno će jenjati. Pa i vi sami, dragi moj imenjače, dobili ste slobodu, ali kad se osvrnete, iza vas je jedanaest i po sasvim besmislenih, uzaludnih godina. I tu dolazim do posljednjeg, meni najvažnijeg pitanja. Osjećate li se možda nakon svega, što ja znam, malo blesavo?
Nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču na MKSJ u Hagu, kao da su se svi u Srbiji ujedinili u osudi i zgražavanju – od vlasti do opozicije, od predstavnika nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava, do klerofašističkih organizacija.
Stranac koji ne razumije naš jezik ne mora se pitati kako to neki ban može istovremeno biti i nepoznatog imena i Kotromanić. Prepušten intuiciji slobodno će zaključivati da poster, kad je okačen u Pošti promoviše neke poštanske marke, izložen u galeriji da najavljuje izložbu naivne umjetnosti, a da visi u restoranu jer se gazda preziva Kotromanić.
Jesu li oni sinoć očekivali da će im on poručiti da treba smjesta srušiti banditsku vlast? I da odmah krenu rušiti izloge i razbijati po centru Zagreba, u atmosferi linča rušiti ustavni poredak i omražene institucije? Jesu, mnogi jesu
O prošlosti i dičnoj nam povijesti zato znamo sve. Thompson je sve to lijepo opjevao, tu smo doma. Sve smo mi to raspravili u ovih dvadesetak godina i nismo došli ni do kakvog pametnog zaključka. I kad bismo došli do zaključka da pametnog zaključka nema, popili bismo jednu putnu, pozdravili se i nastavili sljedeći put. Počeli bismo s Haagom, Domovinskim ratom, onda se malo vratili na Drugi svjetski, od tu do kralja Zvonimira, pa bismo se malo dotakli bjelosvjetskih urota, pa bismo se zakačili, a dikod bi poletila i šaka. Ali sve u svemu, znali smo na čemu smo. Mi, ka, livi i ovi tvoji, ka, desni, pa do rane zore. I ti bi sad da se okrenemo budućnosti.
Ali pošto je hljeba sve manje a perje ne raste na grani jorgovana, slabo da će se od takve države iko okoristiti. Možeš ti biti i Srbin i Hrvat i Bošnjak do mile volje ali od toga se ne živi, dragi moj rođače.