Presuda Aleksandri Ljubi, jer je prijateljicu predstavila kao sestru, snažan je, gotovo srednjevjekovan, nalog čovjekovoj savjesti. Sud je svakoga od nas, baš poput rimske inkvizicije, naveo da se zagledamo u svoju dušu, pa da razmislimo jesmo li, možda, počinili neko zlodjelo, koje na vagi hrvatskoga pravosuđa teži osam mjeseci robije i otkaz na poslu. Ako nam je Ljubino zlodjelo mjera, a mora nam mjerom biti, jer vještica će biti spaljena samo zbog onoga zbog čega će vještica biti spaljena, tada će baš svatko, osim notornog idiota ili netom ispovjeđenog pedofila i mamojebca, s užasom shvatiti kako je učinio nešto što teži barem – osam mjeseci
Razmještajući se uzduž linije obilježene kredom, stotinu i pedeset mještana Pakoštana svojim su tijelima na nekoj ledini oblikovali golemo srce (40 metara u horizontalnom promjeru, 45 u vertikalnom) i zaokružili groteskni portret Ante Gotovine iscrtan na tlu, a onda se umjetnik s fotografskim aparatom u ruci uzdigao iznad mase pneumatskim putem, uz pomoć vatrogasnog krana. Na njegov znak, prije nego će aktivirati prst na okidaču, statisti salutiraju i šalju vojnički pozdrav voljenome generalu. Klik!
Čak 35 posto ispitanih, među kojima većina mladih, prema pisanju Dnevnog lista izjasnilo se kao Bosanci i Hercegovci. Ova bi grupa tako postala možda brojnija od bilo koja tri konstitutivna naroda, a sigurno brojnija od Hrvata i vjerovatno Srba. Pored toga, većina starijih se izjašnjava radije kao Musliman negoli kao Bošnjak, odnosno radije katolik nego Hrvat, ili pravoslavac nego Srbin. To nam govori da je veza države i vjeroispovijesti mnogima znatno važnija od samog etničkog identiteta.
Kad čitaš Petra Gudelja, ti ne čitaš samo poeziju, nego si nahranjen do svršetka svijeta. U tebi je sve najednom od kamena, zmija, oporog krša i duhana istkano. Kad slušaš Petra Gudelja kako sam čita svoju poeziju, ti ne slušaš stihove, nego orgazmični recital koji te poruši i izgradi u istom trenu, koji te raspori golim rukama i sve organe premjesti, koji te ubije i oživi. Petar Gudelj bi trebao čitati svu poeziju na svijetu.
Što, naime, sad? Točnije, što u aprilu? Što ako i pravi popis stanovništva otkrije da, osim tri naroda iz svetog trojstva, u Bosni i Hercegovini ima i Bosanaca i Hercegovaca, ili - još gore - da ih ima i za Dom naroda i za Predsjedništvo? Jebemtisve, ispadne li stvarno da u Bosni i Hercegovini ima trideset pet posto - dakle najviše! - Bosanaca i Hercegovaca, morat će se mijenjati Ustav. Koliko god glupo izgledalo, morat će se država zvati Bosna i Hercegovina. Ili možda - kako bi se izbjegli nesporazumi što bi mogli proizaći iz paradoksa da u Bosni i Hercegovini žive Bosanci i Hercegovci - da međunarodna zajednica jednostavno prevede naziv države. Da Bosna, recimo, dobije naziv po svome svetom trojstvu, a Hercegovina - samo se nameće - po duhanu. Trinidad i Tobago.
Zamislimo da je teza o uzročno-posljedičnoj vezi između sagorijevanja fosilnih goriva i globalnog zatopljenja postala općeprihvaćena i neupitna i da je čovječanstvo odlučno i jedinstveno u namjeri da povodom toga nešto poduzme. Uzalud. Nagli odustanak od nafte i tehnološki je i ekonomski neizvediv. Izazvao bi opasnu energetsku krizu i propast čitavih industrijskih grana, vjerojatno i propast svjetske ekonomije. A što ako više nemamo ni vremena ni izbora i ako je ekonomska katastrofa jedino preostalo sredstvo za sanaciju ekološke katastrofe?