Jeremy Paxman, koi je svoju karijeru gradio na BBC-u od 1977, uvijek je važio za „neugodnog“, a kasnije i „kontroverznog“ novinara. Ipak, jedan njegov intervju iz 1997. sa tadašnjim britanskim ministrom unutrašnjih poslova Michaelom Howardom ušao je u novinarske anale i (p)ostao primjer upornosti novinara da od svojeg politički visokopozicioniranog sugovornika dobije odgovor na postavljeno pitanje.
Novine i novinarstvo su posve uništeni, u svim novinama bivše Jugoslavije – u to se možemo kladiti – nećete lako pronaći primere tzv. poštenog izveštavanja; kao što ćete teško pronaći informaciju u kojoj nema barem jedne greške; kao ni jednu stranicu bez pornografije; kao ni jedne novine bez kolumni u kojima arogantni balkanski muškarci popuju o svemu i svačemu. Žutilo, mentalno i stvarno, koje je zalilo novine, televiziju i našu svakidašnjicu, nepodnošljivo je do bola, i da postoji neki međunarodni sud za mentalne zločine nad čovečanstvom na njemu bi, onako od oka, završilo 90% zaposlenih novinara u jugozoni i, naravno, svi balkanski novinski magnati, uključujući i države u toj ulozi.
„Snuff“ film je filmski uradak koji prikazuje stvarnu smrt ili ubojstvo jedne ili više osoba, bez dodavanja posebnih efekata, koji se distribuira radi zabave i za novac. Riječ je o filmskim radovima za koje se pretpostavlja da postižu ekstremno visoku cijenu među nje diplomatskih odnosa među zemljama, onda je doista sve moguće u ovoj zemlji.
Uvođenjem duokratije u BiH nestaje i ono malo zakržljale demokratije. Odavno je jasno da je demokratija krhka biljka, čak natrula jabuka, a ovaj sporazum SNSD-a i SDP-a to jasno potvrđuje i postaje školski primjer kako se demokratija izvrgava u duokratiju sa tendencijom da preraste u autokratiju ili neku vrstu "novoazijskog" despotizma.
Čitam danas kako Relja Bašić, naravno da znate tko je Relja Bašić, ne može izaći iz svoga stana u Ilici jer hoda na štakama. Da bi mogao izaći na ulicu pa onda otšetati do svog omiljenog kafića ili ući u Kerempuh, glumci vole kazalište, trebao bi ući u lift. Legenda živi na drugom katu, ali lifta nema iako bi ga moglo biti. Zašto ga nema? Zbog love? Ne. Retorijanci su Bašiću htjeli platiti izgradnju lifta, s unutrašnje strane zgrade, ali “netko iz uprave grada to nije dozvolio”.
Češki naučnik i umetnik Vaclav Pinkava (mešanog češko-slovačkog porekla), koji je radio i objavljivao pod mnogim pseudonimima, zaslužuje da ga se setimo oko praznika mrtvih i rituala nezaboravljanja, i u vreme kada nas agresivno upozoravaju da je jedino prihvatljivo upotrebljivo, “korisno” znanje, uz to još i ideološki provereno.
Kada jedan od istaknutijih predstavnika muškog roda javno prizna da mu za nabrajanje ljubavnih veza ne trebaju prsti obje ruke, on ne samo da udara po prostačkom mitu nego i otvara mogućnost da se cijela stvar razmotri na nov način. Zašto bi muškarac gubio cijenu ako je u životu imao malo veza i zašto bi mu rejting rastao ako ih je imao mnogo?