U četvrtak se obilježavao Međunarodni dan obrazovanja. Obilježile ga zemlje članice UN-a. Obrazovanje je prioritet i jedno od strateških pitanja svake zemlje koja želi sebi dobro.
Umjesto navođenja biografskih podataka Nikole Zaklana, banjalučkog akademskog slikara, ,,posudiću” izvode iz recenzije profesora Siniše Vidakovića, koji će sasvim sigurno bolje osvijetliti djelo autora:
,,Čini mi se, ili sam samo sanjao, da je jedne večeri pala zlatna prašina na daščani pod prohladnog ateljea, istog onog u kojem je umjetnik davno počeo da slika savršeni autoportret, i poput maga, igrom sa džandrmoljama njegovog i našeg djetinjstva, komponovao uspavanku koja me evo još drži snenim. Zaista, umjetnik takvog senzibiliteta i iskrene emocije, kakav je Nikola Zaklan, i ne može da vas vodi kroz svijet racija i avangardnih angažovanih umjetničkih dijaloga. On je pristao da bude mistik i fanatik, poeta i klovn, kavalijer i pali anđeo... SLIKAR A prašina pada, ispočetka lagano, a onda tempom Mocartovog Rekvijema, podiže slike jednu za drugom i pred nama opet plove čudni brodići, tražeći svjetlo bajkovitih svjetionika da im namigne. Muzici se klanjaju autentične Nikoline prikaze, čovječuljci, zaodjenuti u svekolike mantije, plove na oblacima sazdanim od boja sa njegove palete, mačke se ogledaju u ogledalu sa ove strane realnog, zarobljenje mišlju u prepletu najfinijeg tkanja od sna. Godine stvaranja i življenja umjetnosti profilisali su Nikolu u ličnost prepoznatljivog rukopisa koji vas, poput hobotnice zarobi da pred njegovim djelom stojite, slušate, gledate, mislite i opet na kraju-sanjate...“
Film „32. decembar“ sigurno je najozbiljnije djelo nastalo na prostoru Banjaluke, sa kompletnom banjalučkom ekipom, a koje je oduševilo i kritiku ali i publiku. Sa režiserom ovog filma, Sašom Hajdukovićem razgovarali smo o kinematografiji u RS, o odnosu mladih filmskih autora i velikih koprodukcija te o tome koliko se isplati biti filmaš u Banjaluci.
Prije nego što vas upoznam sa Zoranom Crnčevićem i Nebojšom Đumićem, prvim ljudima udruženja Rejs, ispričaću vam svoj doživljaj iz 2005. godine, kada sam imao sreću da prisustvujem performansu u organizaciji udruženja Rejs ,,Komad vazduha“. Ovo sam tad napisao i više nego oduševljen i zapanjen, pitajući se kako se to uopšte moglo dogoditi u Banjaluci.
Prije nego što vas upoznam sa Zoranom Crnčevićem i Nebojšom Đumićem, prvim ljudima udruženja Rejs, ispričaću vam svoj doživljaj iz 2005. godine, kada sam imao sreću da prisustvujem njihovom performansu ,,Komad vazduha“. Ovo sam tad napisao i više nego oduševljen i zapanjen, pitajući se kako se to uopšte moglo dogoditi u Banjaluci.
Značajno je baviti se bilo čime, otvorenog srca i iskreno, javašluk i zloupotreba se uvijek prepoznaju, a takav rad vodi ka duhovnoj smrti. Što se tiče rata, on i dalje traje, ljudi umiru, ne od metaka, već od gladi, vojnici nisu u maskirnim uniformama, već su maskirani nacionalnim bojama, rekao je umjetnik Muhamed Kafedžić - Muha.
Značajno je baviti se bilo čime, otvorenog srca i iskreno, javašluk i zloupotreba se uvijek prepoznaju, a takav rad vodi ka duhovnoj smrti. Što se tiče rata, on i dalje traje, ljudi umiru, ne od metaka, već od gladi, vojnici nisu u maskirnim uniformama, već su maskirani nacionalnim bojama, rekao je umjetnik Muhamed Kafedžić - Muha.
Bivša američka policajka Kathryn Bolkovac, krajem 90-ih je kao međunarodna policajka u BiH je otkrila da su njezine kolege kupovali maloljetnice za seks, a UN sve to prikrivao. U intervjuu govori o stravičnim događajima kojima je svjedočila. Bolkovac je postala najpoznatija svjetska zvizdačica.Kathryn Bolkovac je zbog svojih otkrića dobila otkaz u UN-u pa je potom napisala knjigu o svemu što je doživjela u Bosni, a kanadska redateljka Larisa Kondracki po njoj je snimila film Whistleblower" sa Rachel Veisz u glavnoj ulozi.