“Niko nije imun na smeh ako je humor dobar. I tužnom i srećnom čoveku, smeh prija”, rekao je Srđan Olman u razgovoru s novinarom magazina BUKA.
Stand up komičar i humorista Srđan Olman zajedno sa koleginicama Bojanom Grabovac i Tamarom Belošević u sklopu ŠA festa, 31. jula, odigraće u Prijedoru predstavu “Nije smešno Žarko”. Predstava donosi sedamdeset i pet minuta vrhunske zabave ispunjene duhovitim dijalozima, neočekivanim preokretima i situacijama u kojima će se mnogi prepoznati. Ona je omaž stand up komediji. Govori o jednom Žarku i pokazuje njegovu borbu sa sobom i ljudima oko sebe u želji da postane stand up komičar. Žarko prolazi kroz razne frustracije i padove, ne znajući da će mu upravo to poslužiti da izbaci humor iz sebe.
Važno je napomenuti da je Srđan Olman rođen u Subotici. Pobjednik je TV show-a “Najbolji komičar Srbije” iz 2014. godine. U oktobru, iste godine, pobijedio je na takmičenju stand up komičara u Beogradu. Tokom 2019. godine pojavljuje se njegov novi show “Pravda za Olmana” koji govori o društveno ekonomskim problemima današnjice, ali i bliže istorije, odnosno pomenutim problemima tokom Srđanovog djetinjstva. U periodu korone napisao je svoj treći show “Šta nas je snašlo”. Olman je tokom karijere obišao sve veće gradove ex-Yu, nastupao u nemalom broju gradova Evrope, a gostovao je i u Kanadi. Stekao je status jednog od najuspješnijih stand up komičara s prostora ex-Yu. O predstavi, počecima, humoru i karijeri Srđan Olman je razgovarao sa novinarom magazina BUKA.
BUKA: Zdravo Srđane. Kako se osjećaš pred dolazak u Prijedor? Ima li treme pred nastup?
Olman: Osećam se uzbuđeno, jer ćemo predstavu “Nije smešno Žarko” prvi put igrati na letnjoj sceni i jedva čekam. Čak i da ima treme, jako je rano za nju. Ona se javlja deset minuta pred izlazak na binu. I to ponekada samo.
BUKA: Da li si ranije dolazio na prostore Bosanske Krajine i koliko poznaješ humor ovdašnjeg naroda?
Olman: Jesam, naravno, više puta u prethodnih nekoliko godina. Nema velike razlike u humoru naroda sa ovih prostora, svi se smejemo i šalimo na sličan način.
BUKA: Ovaj put nastupaš s predstavom “Nije smešno Žarko”. O kakvoj vrsti predstave se tu radi i da li će biti crnog, bijelog ili crnobijelog humora, a možda i humora u koloru?
Olman: U pitanju je komedija. Psihološko ljubavna komedija. Ne znam koju bih boju dao ovom humoru, ali definitivno nije crn.
BUKA: Dugo si, ili barem relativno dugo, u stand up komediji. Da li si ikada ranije, na samim počecima, vjerovao ili se nadao da ćeš moći živjeti od humora?
Olman: Niko ne počinje da se bavi komedijom i razmišlja o egzistenciji i novcu, bar niko ozbiljan. A kada egzistencija dođe, shvatite da je prošlo osam do deset godina i da vas je gurala isključivo ljubav prema ovom načinu izražavanja.
BUKA: Kada si otkrio da imaš smisla za humor?
Olman: Ceo život imam to u sebi. To je moj način izražavanja.
BUKA: Kakav humor danas “pali” kod publike?
Olman: Ne znam. Nikada ne pišem i ne pričam ono što “pali” nego ono što mene inspiriše, pa kome se sviđa, sviđa se. Ali jedno je sigurno, publika voli iskrenost, ne foliranje.
BUKA: Da li je teško ovaj ubogi narod razdragati i razveseliti?
Olman: Niko nije imun na smeh ako je humor dobar. I tužnom i srećnom čoveku, smeh prija.
BUKA: Da li ti se ikada desilo da publika nije reagovala na tvoje “fore” i možeš li ispričati jednu takvu anegdotu?
Olman: Nemam takvu anegdotu. Ne meri se tako stand up komedija. Nije stand up linearno pričanje viceva pa da se ne nasmeju na kraju vica. To bi bilo neprijatno sigurno. Stand up je priča koja traje, negde se smeju svi, negde određeni broj ljudi, ali nikad se nije desilo da pričam pet minuta i da je muk u publici. Onda bih trebao malo razmisliti o svom humoru (smijeh).
BUKA: Prezime Olman zvuči nekako američki. Da li planiraš da se baviš ovim poslom i van granica Ex-Yu, na zapadu, i da li bi mogao uspješno raditi stand up na nekom stranom jeziku?
Olman: Olman je nemačko prezime, ali hvala ako zvuči “uspešno američki” (smijeh). Ipak je uspešno balkanski, i na tome će i ostati. Radim ja na zapadu, ali isključivo za ljude sa naših prostora, na našem jeziku.
BUKA: Gdje si nastupio prvi put, kada i možeš li opisati taj prvi osjećaj susreta sa pozornicom i publikom?
Olman: Ja sam pre stand up-a radio kao voditelj i novinar i to osam godina, tako da sam već tada nastupao pred publikom. Nije mi to bilo strano i kada sam prvi put probao stand up. A ne sećam se baš tačno gde je to bilo prvi put, bilo je više tih malih izlazaka pred publiku u kafiću u Subotici. Ali kažem, već mi je bio poznat taj osećaj, pa mi nije bio neki veliki šok.
BUKA: Koje teme najviše voliš obrađivati, da li su to muško ženski odnosi, muško muški, ili crni humor?
Olman: Ni jedno ni drugo. Oba su baš klišei koje koriste početnici da bi stekli neku rutinu. Posle se komičari bave mnogo dubljim temama i sopstevnim mislima i zapažanjima.
BUKA: Da li imaš uzore?
Olman: Nemam. Mislim da je “uzor” kao “superheroj” i to je ok dok si klinac. Kada postaneš zreo čovek, treba da se trudiš da ti postaneš uzor drugim klincima, dok i oni ne sazriju i shvate da su uzori ljudi od krvi i mesa koji ulažu mnogo truda u sebe, ljudi koji su vredni i znaju da za uspeh treba mnogo odricanja. Ali još kao mali izuzetno sam cenio rad Đorđa Balaševića. I to je jedan od retkih stavova koje nisam promenio tokom života.
BUKA: Danas si čovjek u srednjim godinama, možda i najplodonosnijim za bavljenje stand up-om. Zanima me da li stendaperi idu u penziju i koliko karijera stand upera može da potraje?
Olman: Što zreliji, to bolji. Što mudriji, to bolji. Nema penzije, osim ukoliko te, naravno, vreme ne pregazi i ukoliko ne budeš mogao da se izboriš sa modernim vremenom. E, to me jeste malo strah.
BUKA: Koliko, zapravo, ima glume i glumatanja na stand up nastupu? Da li stendaper treba da ima smisla za glumu?
Olman: Gluma je mnogo kompleksniji izraz za ono što komičar radi na bini. Bitnije je da ima tačan prikaz onoga šta priča. Nije neophodno da ima smisla za glumu, ali je daleko lakše ako je ima. Komičar igra nekog iščašenog sebe na bini i to jeste jedna vrsta glume, ali sada da zadaš komičarima da igraju nekog sasvim drugog lika, dobar deo nas bi se snašao, ali ne svi.